S.A.R.S. je oformljen još 2006. godine, a nakon nekoliko promjena, ustalila se sljedeća postava: Žarko Kovačević- vokal, Aleksandar Luković – gitara, Sanja Lalić – prateći vokal , Nenad Đorđević – bas gitara, Boris Tasev – klavijature, harmonika, Tihomir Hinić – bubnjevi i Nebojša Pavlović – truba. Iako potiču iz miljea alternativnih bendova, postali su “mejnstrim popularni”, prije svega zahvaljujući hitovima: “Lutka”, “Perspektiva”, “Dane brojim”, “Praktična žena”, “Pepeo”, “Ratujemo ti i ja”…

Vaša prva pjesma Buđav lebac je za kratko vrijeme postala hit. Ljudi su je prebacivali sa telefona na telefon i svi su znali za nju. Koliko je početnička sreća dobra za jedan mlad bend? Da li to stvara poletnost i vjeru u siguran dalji uspjeh ili pak stvara strah od toga kako će nove stvari proći?

Tihomir (bubnjar): “Hit na početku karijere je prokletstvo, baš kao što to kažu i za prvi album. To je popriličan problem, jer je poslije tako velike pjesme teško napraviti nešto drugo. Ono što je dobro je da je pjesma Buđav lebac bila u paketu na prvom albumu sa pesmama Rakija, Ratujemo ti i ja i Debeli lad, koje su takođe postali hitovi. Mi smo imali tokom dosadašnje karijere tri puta BUM: prvi je bio sa Buđavim lepcem, drugi sa Perspektivom i treći sa Lutkom. Poslije Lutke smo već shvatili da nam to ide od ruke, a kasnijim pjesmama smo potvrdili da nam se uspjeh nije desio slučajno”.

Tekstovi vaših pjesama variraju od psiholoških, koje se tiču untrašnjeg stanja pojedinca, preko ljubavnih do onih socioloških. Da li ste nekada radili pjesmu sa ciljem da bude hit, znajući šta najbolje prolazi kod publike ili sve radite spontano, pa šta prođe-prođe?

Dragan – Žabac (menadžer i tekstopisac): “Nijednom se nije desila situacija da sam pisao naručenu pjesmu. Pratimo kako publika diše i u kom smjeru se određene stvari razvijaju, ali inspiracija izvire iz svega onog što nam se dešava u životu. Nemamo tendeciozan pristup pravljenju muzike, već se ona, jednostavno, desi”.

Zakleti rokeri tvrde da ste narodnjaci u ljepšem pakovanju, dok ljubitelji narodne muzike tvrde da ste za njih previše urbani. Alternativcima smeta pojava harmonike i etno melosa u vašem stvaralaštvu. Da li postoji ciljna grupa za koju S.A.R.S. kreira pjesme ili slušaocima ne dijelite etikete, kao što ni muziku ne gurate u određeni žanr?

Boris (harmonikaš i klavijaturista): “Ljudi pogrešno definišu harmoniku. To je jedan stari instrument za koji sam ja završio muzičku školu. Pored sviranja folklora, počeo sam da slušam i drugu vrstu muzike, pa sam svirao i bas gitaru po metal bendovima… Tako da, kada ljudi gledaju ograničeno na muziku, oni se deklarišu kao rokeri, narodnjaci… Pravci su glupa stvar. Mi nikada nismo imali ideju da dođemo do nekog, već smo muziku pravili za sebe. Volimo narodnu muziku (pod čim se ne misli na turbo-folk) i ne bježimo od toga. Recimo, na posljednjem albumu nema harmonike, jer jednostavno nije bilo ideja za takve pjesme, što ne znači da ih neće biti u budućnosti”.

Posljednji album, koji se baš tako i zove, izdali ste 2016. godine. Od tada ste prešli na sistem objavljivanja singla po singl. Otkud, onda, ideja o CD Box Setu? Da li će se i novi objavljivani singlovi jednog dana naći u formi nekog fizičkog izdanja?

Žarko (frontmen i glavni vokal): “Razlog za to je što fizička izdanja nekih albuma nikad nisu zaživjela. Tako da smo odlučili da napravimo ovaj box set od pet albuma, među kojima su i oni”.

S obzirom na to da pjevate i o društvenim problemima, da li članovi S.A.R.S-a šalju poruku mladima da treba da ostanu na Balkanu? Koliko je, po vašem mišljenju, moguće da se umjetnici ostvare ovde, a da se ne predaju šundu?

Žarko: “Svako bira svoj put. Ako neko želi da pronađe bolji život preko i da obezbijedi svoju porodicu, podržavamo. Ako se neko, ipak, odluči da ostane i da pokuša da napravi najbolje što ume od svog života ovdje, isto podržavamo. Niko zbog svoje odluke, svakako, ne treba da se kaje. Postojanje benda koji radi ono što voli i u tome je uspješan je moguće i uvijek mi je drago kada vidim takve primjere. Mi smo sami primjer onih koji se ne prodaju nikome, osim publici. (smijeh)”.

Izvor: Cdm