Svake noći odsanjamo oko pet snova, iako se ujutru ponekad ne sjetimo nijednog.

Ne znamo da smo sanjali čak sat i po, koliko u prosjeku čovjeku “ode” na san. Jedan od najčešćih je onaj o propadanju.

Koliko puta vam se desilo da tokom sna “propadnete”? Trzate nogom kao da ste upravo pali sa nekih stepenica ili litice, samo odjednom propali u mračnu rupu? Naravno da niste jedini kome se to dešava.

Većina ljudi to opisuje kao iznenadni osjećaj spoticanja, skoka ili pada u prazninu, praćenog trzajem tijela, grčevima u mišićima ili čak osjećaju nepokretnosti. Neki poslije toga jednostavno nastave da spavaju, ali mnogi se uplaše, jer im srce ubrzano kuca, pa se zabrinu šta im se i zašto to dešava. Međutim, razloga za brigu nema.

Stručni naziv za ovaj, normalni psihološki proces, je mioklonički trzaj. Kada spavamo, prolazimo kroz nekoliko ciklusa spavanja, a svaki se sastoji od četiri stadijuma. Osjećaj propadanja se događa tokom prve faze sna.

Jedna od teorija kaže da tokom spavanja mozak paralizuje mišiće, a nakon buđenja oni se stisnu, što stvara osjećaj padanja ili plutanja. Mozak se ponekad zbuni i pomisli da propadamo, pa se mišići napnu kako bismo se lakše “uhvatili” za nešto prije nego što sasvim padnemo.

Neki naučnici tvrde da je to samo refleks koji su ljudi razvili tokom evolucijskog procesa, kako ne bi pali sa grana drveća gdje su nekada spavali.

Postoje i oni koji smatraju da se iza toga kriju nesigurnost, nestabilnost i gubitak “kormila” u nekim životnim situacijama. Taj osjećaj se dešava poslije stresnog dana ili ako je čovjek umoran i iscrpljen, vodi neuredan život…

Procjenjuje se da ova psihološka pojava utiče na sedam od deset osoba u nekom trenutku njihovog života, što nije opasno. Ali, ako se uporno ponavlja i ugrožava svakodnevicu, posjetite ljekara, jer može da bude signal nekog zdravstvenog problema.

Izvor:CdM