Možda je riječ o dodatnoj vježbi, o mentalnom izazovu ili jednostavno o psihološkom uticaju, ali starije osobe koje provode puno vremena sa svojim unucima boljeg su zdravlja i duže žive, pokazalo je nedavno sprovedeno istraživanje njemačkih naučnika.

Psiholog Ralf Hertvig i njegove kolege s berlinskog Instituta Max Planck proučili su podatke iz Ankete o starenju u sklopu koje je u razdoblju od 1990. do 1993. godine ispitano više od 500 osoba starijih od 70 godina.

Ustanovili su da je polovina deka i baka koji su povremeno brinuli o unucima bila živa i 10 godina nakon prvog razgovora, a oni koji to nijesu upražnjavali, kao i oni koji nisu imali unučadi, umrli su u predstojećih pet godina.

“Pogrešno je zaključiti da ćete, što se više angažujete na čuvanju unuka duže živjeti”, upozorio je Hertvig.

Rezultati ranijih studija u sklopu kojih su djede i bake bili zaduženi za cjelodnevno čuvanje unuka pokazali su da je takav zadatak za njih bio vrlo stresan i iscrpljujuć.

“Potrebno je pronaći zlatnu sredinu. Trebalo bi slušati unutrašnji glas. Očekivanje bilo čega zauzvrat moglo bi vrlo brzo rezultovati frustracijom ako ne uslijedi neka vrsta zahvalnosti”, navodi stručnjak.

Erhard Hakler, direktor njemačkog Nacionalnog udruženja starijih osoba (DSL), koji je i i sam djed, kaže da ga povremena briga o unucima održava mentalno i fizički zdravijim.

“Jednostavno učestvujete u svemu, bez obzira na to da je li riječ o društvenoj igri ili odlasku na bazen. Bez unuka to vjerovatno ne biste činili”, navodi on.

Istovremeno ističe da nema ničeg neobičnog u tomu što niko od djeda i baka ne želi biti “bejbisiter” 24 sata, te da to treba jasno istaknuti na samom početku.

“Svojoj djeci možete reći: Volimo unuke, ali podizali smo vas i sad nam treba malo slobodnog vremena za nas same”, predlaže Hakler.

Izvor:CdM