Za uspješan biznis nije dovoljno samo imati dobru ideju. To vrlo dobro zna Brajan Smit, osnivač Ugg Australia kompanije i autor knjige „Rođenje brenda” („The Birth of A Brand”). On je u intervjuu za Business Insider iznio šest biznis lekcija koje stoje iza planetarnog uspjeha Ugg čizama, odnosno brenda.
Danas se ove prepoznatljive čizme mogu naći u gotovo svakom tržnom centru na svijetu. Međutim, one nisu od početka bile tako dobro prihvaćene među svojom ciljnom grupom. Kad su se pojavile, 1979, Smit je mjesecima putovao, obilazeći potencijalne kupce od vrata do brata, u namjeri da ih ponudi surferskim prodavnicama i prodajući ih iz kombija na surferskim takmičenjima s ne baš mnogo uspjeha.
Ali, početkom osamdesetih, trend je zaživio, a Smitov mali biznis prerastao je u multimilionsku kompaniju. Prodao je ovu kompaniju Deckersu 1995. godine za 14.6 miliona. Ugg je i dalje prepoznatljiv i uspješan brend na globalnom nivou.
Vratimo se na biznis lekcije koje stoje iza ovog brenda.
1. Malo blaženog neznanja
Dok je gradio Ugg brend, Smit je naišao na nekoliko velikih prepreka, uključujući i činjenicu da su ove čizme popularne samo zimi i da Amerikanci ne razumiju šta znači nošenje ovčje kože po bilo kakvom vremenu, zbog čega su se prodavale isključivo kao obuća za zimu. To su stvari koje Smit nije predvidio, a kaže da je upravo neznanje o tim preprekama ono što je učinilo da se kreće naprijed. „Da sam znao za sve te barijere i prepreke, odustao bih”, kaže on i dodaje da je neznanje ono što mu je pomoglo da uspije.
2. Istrajnost je nezamjenljiva
Ako istinski vjerujete u svoju ideju i držite se toga, vremenom će i drugi ljudi početi da vjeruju u nju. „Istrajnost je ono što vam je potrebno, zato što postoji prekretnica, i kad prođe taj period, sve dugo se namješta samo”, kaže Smit.
Kad je Ugg doživio neuspjeh na početku, Smit je mogao lako da izađe iz cijele priče: da rasproda inventar i smanji dugovanja. Umjesto toga, on je odabrao posvećenost, lično nudeći Uggs surferskim prodavnicama i radeći teške poslove u međuvremenu, kako bi osigurao sopstveni opstanak. Uskoro je stigao do prekretnice, koja je za njega imala takav ishod da je Ugg postao najprije nacionalno, a potom i globalno prepoznat brend.
3. Sa ciljnom grupom na „ti”
U pokušaju da se predstavi široj ciljnoj grupi koja obilazi robne kuće, Smit je platio glamurozne reklame u novinama s modelima koji su razdragano nosili Uggs čizme. Nakon nekoliko mjeseci, ispostavilo se da su kampanje promašaj, pa je Smit zamolio svoje prijatelje surfere za mišljenje. „Ovi oglasi su tako lažni! Ovi modeli ni ne surfuju”, čuo je uskoro i uvidio da se reklame ne dopadaju njegovoj primarnoj ciljnoj grupi, pa je počeo da snima reklame s pravim surferima, koristeći slike koje bi sam napravio. U roku od dva mjeseca, prodaja se sa 30.000 dolara popela na 400.000.
4. Kreće se od manjeg
Logičan put ka poslovnom uspjehu je učiniti da što veći broj ljudi upozna i kupi vaše proizvode. Međutim, nemoguće je odmah postati vidljiv na mejnstrim tržištu; najprije je potrebno okupiti manju publiku i potom je proširivati.
Smit je počeo tako što je nudio svoje čizme većim prodajnim lancima, u nadi da će tako doći do mejnstrim publike. Ali, ono što nije uvidio je da prvo mora da osvoji niše, odnosno manje, surferske prodavnice, s obzirom na to da je proizvod primarno namijenjen surferima. Jednom kada su Ugg čizme postale popularne među ovom ciljnom grupom, uskoro su počele da postaju privlačne i široj publici.
5. Strast je gorivo
Iznad svega, Smit vjeruje u istinsku strast ka onome što radite. U tome, smatra on, leži tajna preduzetničkog uspjeha: „Ako volite to, bez obzira šta se desi, preživjećete. Morate stvarno voljeti ono što radite i znati da u tome postoji potencijal. To je ono što vas čini odanim svojoj misiji”.
Sredinom osamdesetih Smit je pronašao nove investitore, a svaki je imao udio kompanije podjednak onima koje su imali ostali. Smit je ubrzo uvidio da se njegovo vlasništvo sada svelo na 25 posto i da je izgubio kontrolu nad vlastitim biznisom. Ipak, ostao je uz Ugg i počeo da radi kao prodavač, lagano zarađujući sve više i više kroz komisionu prodaju i postepeno se vratio na nivo korporacije. Istinski je vjerovao u svoj proizvod i bio spreman da radi štagod je potrebno da njegova kompanija bude uspješna.
6. Treba znati kada odstupiti
Smitovo najvažnije pravilo za preduzetnike je: važno je voljeti ono što radiš, a to znači i da znaš kad je potrebno da odstupiš od zadataka koje uklanjaju svu radost iz tvog rada. Istina je da se svaki preduzetnik suočava s mnoštvom neglamuroznih poslova i zadataka, ali važno je znati razliku između manjih smetnji i velikih odgovornosti. Za Smita, ovo je konkretno značilo delegiranje administrativnog dijela posla i fokus na prodajne snage.
Umjesto da primorava sebe da uđe u ulogu koju ne želi, on ju je prepustio nekome ko se u njoj bolje snalazi. Iako to može biti stresno u smislu da je potrebno prepustiti kontrolu nekoj drugoj osobi za ono što nam je važno, upravo uspješni preduzetnici umiju da prepoznaju kad nisu najpodobniji za zadatak i prepuste ga onome ko jeste.
Izvor: mojafirma.rs
