Godine na sceni nisu narušile entuzijazam Zvonimira Đukića Đuleta kada treba da nastupi.

“Radost sviranja nam se stalno dešava i ta želja nikada ne gubi svoj kreativni pritisak, od grada do grada, od publike do publike, bez obzira da li je u pitanju nastup u klubu ili se radi o koncertu u Areni. To nešto u nama što nas zove na muziku, magnetiše jače od bilo koje sile”, objašnjava frontmen rok grupe Van Gogh.

“Publici se dajemo uvijek do kraja, publika to osjeti, i onda se na tom kraju ponovo uželi svakog našeg novog početka – ispočetka. Naš život je kao divlja rijeka, bistar, nepredvidiv, brz i odlučan. Eksplozivni smo na bini na neki svoj autentični, emotivni način, a takve ludake, pjesma uglavnom sama pronađe, kao Amorova strijela pogodi tačno u metu, gdje treba i kad treba. Možeš satima da sjediš sa papirom ispred sebe i olovkom u ruci da čekaš, ne vrijedi, dok se tamo gore nešto na tvoj račun ne dogodi, džaba gubljenje vremena”, dodaje on.

U današnjem sistemu gdje se vrednuju rijaliti programi, koje vođa benda otvoreno kritikuje na svojim koncertima, gdje je potrebna ozbiljna kulturna dekontaminacija, a političari na žalost popularniji od umjetnika, da li možda Đule i dalje misli da – „Ako stanemo, gubimo sve“(iz hit pjesme“Puls”)?

“To nije slogan koji govori o nama, već o našoj želji da djeci ostavimo neki pristojan i normalan svijet, da iza nas ostane nešto uređeno i civilizacijski prepoznatljivo, a njima da bude na radost i po volji. Ostavimo im makar zdravu polaznu tačku kao elastičnu odskočnu dasku. Mi smo naše dotakli, osjetili, prošli, a odavde pa na dalje možemo da učimo od naše djece. Dužnost nam je da im ostavimo u nasljeđe svijet okupan tolerancijom, harmonijom, kiseonikom i skladom”, kaže muzičar.

Izvor: Cdm