Promocija romana „Autosekcija“ Srđana Srdića održana je večeras u galeriji Centra za kulturu.
Govoreći o Srdiću i njegovoj biografiji, Valentina Knežević je kazala da je riječ o piscu koji , od kako izašao na književnu scenu sa svojim prvim romanom „Mrtvo polje“, a ubrzo i sa „Satorijem“, kod književne kritike u Srbiji i regionu slovi za jednog od najdarovitijih pisaca svoje generacije .
„Brojne važne nagrade je Srđan dobio za svoje stvaralaštvo do sada, a od pet romana koje je objavio, svih pet je bilo u najuži izbor za NIN-ovu nagradu, a dva „Srebrna magla pada“ i „Autosekcija“ bili su u finalu NIN-ove nagrade, dakle među njih pet. Srdić slovi za "teškog" pisca, pisca kojeg vole čitaoci sladokusci i u tom smislu svako njegovo djelo donosilo je novo iznenađenje, prije svega u smislu što je uvijek pomjerao te granice narativnog umijeća.“ kazala je Knežević.
Ona je navela da osim dara i poznavanja književnosti u Srdićevim djelima dominiraju temei junaci koji izražavaju i osjećanja i duhovitost i ironiju, ali da poslednji roman „Autosekcija“, koji je i najavljen kao jedan eksperiment, predstavlja iznenađenje.
Srdić je naveo da je roman napisao za dvadeset dana te da je riječ o autofikciji čiji je glavni lik Srđan Srdić, pisac koji sebi daje zadatak da napiše knjigu o tome kako nije uspio da napiše knjigu i o tome kako poslednjih godina vlada trend da se pisci bave samim sobom u svojim djelima.
„Onda je preminuo David Albahari, moj decenijski prijatelj. Osećao sam da se nas dvojica nismo oprostili na dostojan način, to osećanje me proganjalo. Istovremeno, tržište je postajalo preplavljeno knjigama tzv. autofikcionalnog tipa, knjigama koje u prvi plan stavljaju samog autora. To je manir s kojim nikako ne mogu da se složim, to je nešto što me strahovito iritira i smatrao sam da ja, ovakav kakav sam, ne zaslužujem takav tretman, kao ni bilo ko drugi. Tako sam za samo dvadeset dana napisao roman koji demolira ono što se naziva autofikcijom, na neki način je parodira, roman koji odgovara mojim trenutnim moćima i kapacitetima, a koji bi bio neskrivena posveta Davidu Albahariju, prije svega kao ljudskom biću koje je postalo književni junak“ istakao jeSrdić.
Srđan Srdić autor je pet romana, dvije zbirke priča, kao i jedne knjige eseja. Dobitnik je književnih nagrada Ulaznica (2007), „Laza Lazarević“ (2009), „Biljana Jovanović“ (2012), „Edo Budiša“ (2012), kao i stipendije iz Fonda „Borislav Pekić“ (2010). Njegovi tekstovi i knjige prevedeni su na engleski, njemački, ukrajinski, makedonski, rumunski, slovenački, albanski i mađarski jezik.
Tekst i foto: Vanja Šabanović
