Početkom 1970-ih National Geographic objavio je opsežnu seriju članaka kojom su istražili tajne dugovječnih ljudi širom svijeta. Narod Hunza, koji živi u dolini Hunza, na sjeveru Pakistana, jedan je od tih naroda. Fascinirali su svijet.

Ovaj narod živi u plodnoj dolini na vrlo velikoj nadmorskoj visini. Ondje prevladava poljoprivredna djelatnost, krajolik je prekrasan tokom cijele godine i slovi za utopijsko okruženje jer pruža izolaciju od ostatka svijeta. Štaviše, neki kažu da je dolina Hunza bila osnova za Shangri-la u romanu Izgubljeni horizont iz 1933. godine.

Koliko dugo Hunze žive?

Niko zapravo ne zna koliko dugo žive pripadnici ovog naroda. Ljekari su ih pregledali i pretpostavili koliko imaju godina. Činjenica je da se u svim izvještajima spominju kao starija populacija, vitalna i bez bolesti.

Kako se čuvaju od bolesti?

Ukratko - vježbaju. Okruženje u kojem žive Hunze je planinsko pa je teren izuzetno neravan. Sela su izolovana i stara više od 1000 godina. Tim ljudima ne preostaje ništa drugo nego kretati se strmim i zahtjevnim grebenima.

Uz to, obradiva zemlja se ne nalazi uvijek uz njihove kuće. Ponekad je udaljena i dva sata hoda od sela.

Šta jedu?

Hunze jedu uglavnom biljnu hranu i to sirovu. Budući da su toliko izolovani od ostatka svijeta, nemaju pristup velikoj količini energenata za kuvanje hrane, kao ni mnogo životinja na raspolaganju za jelo pa hranu sade i skupljaju. Uzgajaju marelice, trešnje, grožđe, šljive i breskve. Jedu i puno žitarica, poput pšenice, ječma i prosa.

Jesu li srećni?

Apsolutno. U stvari, neki istraživači nazivaju ih najsrećnijim ljudima na zemlji. Strastveni su i poletni.

Šta možemo naučiti od ovog naroda?

Njihove tri glavne vodilje su: jedite sirovo voće i povrće, svakodnevno vježbajte i gledajte pozitivno na svijet.

Izvor i foto: Kolektiv.me

Tekst objavila: Ljilja Brajković