Toni Gils uradio je ono što mnogi smatraju nemogućim! On je slijep i gluv, a sigurno je proputovao mnogo više od vas.

“Zatvorite oči i stavite ruke na uši, a zatim pođite u Rim sami”, rekao je Toni, a onda je objasnio sve ono što cio svijet zanima. Otkrio je kako prepoznaje razliku u gradovima, kako je osjetio razne značajne građevine i po čemu bira grad koji mu se sviđa manje, a koji više.

Pisac i istraživač iz Devona ima rijedak genetički poremećaj zbog kog je izgubio i sluh i vid, ali to ga nije spriječilo da obiđe 127 zemalja do sada, pedeset američkih država i svih sedam kontinenata.

“Planiram da nastavim da putujem dok ne posjetim svaku zemlju na svijetu, a onda ću da nastavim da putujem dok ne umrem”, kaže Toni.

Gils puni četrdesetu ove godine, a imao je samo devet mjeseci kada su mu ustanovljeni problem sa vidom, distrofija kostiju i fotofobija. Sa šest je ustanovljeno da je djelimično gluv na oba uva, a do desete je mogao da vidi crno – bijele obrise oko sebe. Sada je potpuno slijep i 80 procenata gluv.

“Doživljavam spomenike tako što se penjem na njih: tako sam posjetio i potpuno doživio Ajfelovu kulu i Kip slobode”, objašnjava on.

“Ja doživljavam gradove tako što šetam kroz njih. Primijetim promjene nagiba, detektujem promjene na površinama tla, kao na primjer da li je ono pravljeno od šljunka, betona ili je toliko staro da je ispod kaldrma”, kaže Toni.

“Osjećam promenu u prostoru kada hodam uskim stazama šume, jer znam da izlaze na otvoreno polje kada mi svježi vjetar udari u lice. Posjećujem poznate crkve, džamije i hramove, dodirnem njihove zidove i osjećam teksture koje su se stvarale vjekovima. Uživam u aromama trgova, u mirisima pečenja mesa, prženja luka, začina, đumbira i ljekovitog bilja. To je čvorište svakog grada, poput starog Jerusalima ili Zanzibara – živog sa ljudima, životinjama i prodavcima koji daju utisak mjestu”, kaže Toni.

“Najbolje od svega su iskustva koja mi podižu adrenalin, bandžijem sam skočio 16 puta do sad, “skydive” sam skakao tri puta, i bio na raftingu u Australiji, Novom Zelandu, Kostarici i Zambiji. Volim to jer mogu sve da osjetim”, kaže Toni.

Za planiranje putovanja, Gils koristi tip softvera koji se zove “JAVS” što mu omogućava čitanje računarskog ekrana prevođenjem pisanog teksta u govor. To mu omogućava da istražuje destinacije, rezerviše hotele i organizuje svoj plan putovanja unaprijed. Često mu je potrebna pomoć pri rezervisanju letova, iako sajtovi avio kompanija imaju aplikacije za slabovide.

On potom putuje sa digitalnim uređajem u kom čuva dokumenta i planove, relevantne telefonske brojeve, mape od i do aerodroma i mape javnog prevoza. Takođe se na njegovim listama za pakovanje nalazi i novi slušni aparat, dosta rezervnih baterija i rezervnih štapova koje koriste slijepi pri samostalnom hodanju napolju.

Na pitanje koje je jedino mjesto koje nikada više ne bi posjetio, kaže da je to Jermenija.

“Većina ljudi koju sam tamo sreo je htjela samo da izvuče novac od mene, misleći da sam običan turista. Bilo je teško dobiti bilo kakvu pomoć na ulicama, iako sam sreo par ljubaznih ljudi, ali njih je bilo baš malo”, kaže Toni.

Kao najbolja mjesta na svijetu izdvaja Novi Zeland i Antarktik, a od gradova izdvaja Ušuaju glavni grad Ognjene zemlje.

“Bio sam u Ušuaji, platio sam dodatno vodiča i išli smo na devet dana krstarenja. To nije bilo devet dana krstarenja, to je bilo devet dana magije. Na obali sam mogao da dodirnem isprane kosti uginulih kitova. Sjedio sam na ogromnim santama leda i slušao zov pingvina”, kaže Toni.

Ali, Gilsov život nije bajka puna putovanja, godine 2002. se našao na ivici alkoholizma, te godine je popio i svoje posljednje piće.

“Bio sam u Melburnu kada sam dobio imejl od majke, rekla mi je da imam teško oštećenje bubrega i da moram pod hitno kod ljekara ako hoću da ostanem živ. Poslije imejla sam uradio ono što bi uradili i svi mladi kad čuju da im je život u opasnosti, otišao sam i napio se. Od tada sam pio mnogo, ali sam krajem te godine prestao”, kaže Toni.

Godine 2008. Toni je imao transplataciju bubrega, donator je bio njgov očuh, a nakon oporavka opet je počeo sa putovanjima. Prva zemlja koju je posjetio nakon oporavka je bila Velika Britanija i od tada nezaiustavljivo putuje cijelim svijetom.

Svoja putovanja Toni finansira penzijom koja mu je ostala od oca, a napisao je i dvije knjige o svojim putovanjima. Knjiga “Seeing The World My Way” (Vidjeti svijet na moj način) je reizdata prošle godine.

Izvor: CdM