Bukvar je prva školska knjiga. Iz bukvara, zna se, đaci prvaci uče slova, uče čitati i pisati. Kasnije, u školi i u toku cijelog života, čitanjem stičemo mnogo lijepih i korisnih saznanja. Ali jedno ipak malo ko sazna: kako je nastala sama riječ bukvar i šta ona, zapravo, znači.

Riječ bukvar nastala je prije više od 500. godina. Tada, u jeziku naših predaka, riječ bukva nije značila samo vrstu drveta nego i ono što mi danas podrazumijevamo kad kažemo slovo: pisani znak za glas. Po tome je i knjiga iz koje se uče slova, ili bukve, dobila naziv – bukvar, objasnio je svojevremeno Milan Šipka čuveni lingvista i autor nekoliko knjiga o jeziku.

Pored riječi bukvar, nastale od bukva, postoji u našem jeziku i novija riječ – slovarica. Ali slovarica nije knjiga, nego, najčešće, stalak ili kutija za slaganje slova. Zato bukvar i nije mogao biti zamijenjen riječju slovarica. U bukvalnom prevodu na današnji jezik, bukvar bi bio slovar, ali ga tako niko ne naziva, jer je već ranije slovar značio: rječnik (prema staroj slovenskoj riječi slovo – riječ).

Umjesto bukvar govori se još i početnica, zato što je to prva, početna knjiga u osnovnoj školi. Nekada se bukvar nazivao azbukvar i bekavica, jer se iz njega učila azbuka i sricala se slova. Osim bukvara, od stare riječi bukva (koja, kao i bukvar, još živi u ruskom jeziku) nastale se i naše riječi bukvalan (doslovan, sasvim tačan, od bukve do bukve, tj. od slova do slova), zatim bukvalno (doslovno) i još neke riječi, toliko zastarjele da ih ne vrijedi ni spominjati.

Izvor: CdM