Običaj koji je prisutan u svim svjetskim kulturama: Zašto kucamo u drvo TRI puta?

Kucanje u drvo je jedan od najčešćih rituala da se ne 'ureknemo' te se prenosi iz generacije u generaciju, a prisutno je gotovo u svim svjetskim kulturama.

Svi to rade ili su barem ponekad napravili - kad kažemo da je nešto "na svu sreću" takvo kakvo je, no iz straha da nam se to ne obije o glavu i promijeni, pokucaćemo u drvo da se ne ureknemo. Riječ je o jednom od najraširenijih sujevjerja koje se proteže kroz većinu kultura širom svijeta.

Odakle tačno dolazi ne može se sa sigurnošću utvrditi, no postoji nekoliko teorija koje je porijeklo tog običaja. Nekadašnji pogani su vjerovali kako u drveću žive duhovi, a kucanje po drvetu je dobar način privlačenja njihove pažnje te pomoći.

Takođe, običaj je da se ne kuca samo jednom - to bi bilo nepristojno. Uvijek se kuca tri puta, a prvo kucanje je za privlačenje pažnje, drugi put za traženje pomoći, a treći put za zahvaljivanje.

Kasnije je taj običaj bio usvojen u brojne nove religije. Za hrišćane, kucanje u drvo bio je način privlačenja pažnje boga. U judaizmu je bila riječ o posebnom kucanju koje je označavalo tajnu komunikaciju te je čuvalo ljude od inkvizicije.

Poznavanje kucanja tri puta bilo je tajna lozinka koja bi otvarala vrata sinagoge i prepoznavala istomišljenike, pa je takvo kucanje bilo povezano s nečim drugim, većim od sreće - preživljavanjem.

Izvor i foto: Kolektiv.me

Tekst objavila: Ljilja Brajković