Činjenice i zablude od živom pijesku

Živi pijesak je običan pijesak koji zasićen vodom gubi oslonac i poprima osobine tečnosti. Glina takođe može da „oživi”, i u močvarama i baruštinama ima živog blata.

„Živost” je način na koji voda koja teče kroz pijesak, glinu ili neki drugi materijal podiže i razdvaja njegova sitna zrnca. U običnom pijesku, bilo da je mokar ili suv, čestice pijeska su pribijene jedna uz drugu. Međutim, kod živog pijeska nevidljivi vodeni jastuk drži zrna pijeska na malom rastojanju. Zato je ono što izgleda kao čvrsta površina u stvari tečnost, gusta smješa vode i pijeska.

Kod većine površina sa živim pijeskom, običan pijesak leži na vodi, na primjer na nekom pjenušavom izvoru. Voda teži da se probije naviše, dok je pijesak pritiska naniže. Pijesak „oživi” kad se pritisak vode ispod njega izjednači sa njegovom težinom ili je premaši. Pošto je svako zrno obavijeno tankom vodenom opnom, nestaju kontakt i trenje između čestica pijeska. Ako se, na primjer, baci kamen na pijesak koji izgleda sasvim čvrsto, on će nestati ispod površine, baš kao da je bačen u jezero.

Bilo koja vrsta pijeska, krupnog ili sitnog, pomiješanog sa šljunkom ili bez njega, može da postane živi pijesak ukoliko je njegova efektivna težina preuzeta vodom između čestica. Potreban je jači izvor vode da bi podigao veća zrna, dok je za najfiniji pijesak okruglih zrna dovoljan sasvim slab vodeni tok. Živi pijesak se može naći gdje god na istom mjestu ima pijeska i vode – u koritima potoka i na obalama okeana, u prerijama i na planinama. Najčešće se nalazi u brdima sa mnogo krečnjačkih pećina bogatih podzemnim izvorima; iznad takvih izvora nastaje živi pijesak.

Živi pijesak može biti sakriven ispod lišća ili sasušene pokorice od blata. Veliki teški predmeti ponekad upadnu u živi pijesak, sa katastrofalnim posljedicama. Međutim, ako čovjek ugazi u živi pijesak, vjerovatno će preživjeti jer ga živi pijesak ne vuče na dno ništa jače nego bilo koje jezero. On, u stvari, bolje održava stvari na površini nego voda. Suspenzija pijeska i vode gušća je od ljudskog tijela, tako da ono ne može da potone ispod površine, ali pokušaj izbavljanja iz živog pijeska bez pomoći drugoga može dovesti do gubitka ravnoteže i davljenja. Prema tome, čovjek će sasvim lijepo plutati, osim ako ne nosi neki težak teret. Da bi izašao iz živog pijeska, dovoljno je da se liši svega teškog i mirno otpliva do čvrstog tla.

*Zanimljivost: ispod površine živog pijeska ne krije se zaista jama bez dna. Većina tih „jama” jedva da je duboka od nekoliko centimetara do jednog metra.

Izvor: Cdm