Početkom šezdesetih dvojica 17-godišnjaka odlučili su se na neobičan eksperiment. Brus Mekalister pomogao je svom prijatelju Rendiju Gardneru da ostane budan cijelih 11 dana i 25 minuta, čime je oborio dotadašnji Ginisov rekord u nespavanju.
Do tada je svjetski rekord držao di-džej iz Honolulua koji se srušio u nesvijest nakon 260 sati, nešto manje od 11 dana.
Ideja je potekla od razmišljanja za školski projekat, rekao je Mekalister.
“Prva ideja je bila da istražimo uticaj nespavanja na paranormalne sposobnosti. Shvatili smo da ne postoji način na koji bismo to postigli, pa smo odlučili da istražimo uticaj uskraćivanja sna na kognitivne sposobnosti, vještinu igranja košarke ili šta god bi nam palo na pamet”, kazao je.
Ko će biti budan sve vrijeme, odlučivao je novčić. Ali, vrlo brzo su shvatili koliko su se naivno upustili u avanturu. Obojica su bili budni, jedan zbog ekperimenta, drugi da bi ga nadgledao. Nakon tri noći nespavanja, shvatili su da im je potreban još neko. Uključio se njihov prijatelj Džio Marsijano, a ubrzo i Vilijam Dement sa Univerziteta Stanford, tada prvi, praktično jedini čovjek na planeti koji je istraživao san. Njega su pozvali Gardnerovi roditelji, zabrinuti da bi njihov sinu moglo da se dogodi nešto loše.
Da bi ostao budan, Gardner je pio mnogo koka-kole zbog kofeina u njoj i činilo se da odlično podnosi nespavanje. Nakon nekog vremena počeli su da mu se mijenjaju čula mirisa i ukusa, žalio se na smrad, ali je sve bolje igrao košarku. Košarka i bilo kakav sport na koji su ga prijatelji tjerali uglavnom noću, bili su način da ga održe budnim.
Mediji su bili ludi za njihovim eksperimentom, a priča je ušla i među najpraćenije u SAD rame uz rame sa ubistva Kenedija i dolaskom „Bitlsa“ u SAD.
Nakon 264 sati nespavanja eksperiment je bio završen, a Gardner je završio u mornaričkoj bolnici gdje su mu, prvo i dalje budnom, a potom u snu, ljekari izmjerili aktivnost mozga. Nakon 11 dana nespavanja, spavao je 14 sati, a potom nakon kratke pauze, još nekoliko. Nekoliko dana kasnije vratio se u školu, a ljekari su analizirajući rezultate tek tada otkrili nešto nevjerovatno. Iako je sve vrijeme bio budan, djelovi njegovog mozga su zapravo spavali. Bili su budni samo oni djelovi koji su mu bili nužni.
Iako je bio izložen opasnom eksperimentu od kojeg je moguće čak i umrijeti, Gardner nije imao ozbiljnih posljedice, osim povremene nesanice narednih godina.
Izvor: Cdm
