BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE
Oduvijek je zanat bio na cijeni, bilo koje vrste, jer se smatralo da zanatlije imaju sigurnu egzistenciju i kada su krizna vremena.
Tako je i bjelopoljski kraj nekada bio bogat brojnim zanatskim radnjama, sajdžijskim, obućarskim, limarskim, krojačkim… Ipak, kako su pojedini zanati polako izumirali, tako je i radnji bilo sve manje.
Međutim, jedna od njih i dan danas odolijeva vremenu i to obućarska radnja “Bendžo”, koja je sa radom počela davne ’79 godine.
Bekir Bendžo Dizdarević radnju je naslijedio od svog oca Zake, koji ga je i naučio tajnama obućarskog zanata.
Gostujući u emisiji “Vrijedne ruke”, Radija Bijelo Polje, Dizdarević je prisjetio kako je to bilo nekada, ističući da se ranije od zanata moglo lijepo živjeti.
“Već sa 15 godina sam ušao u obućarsku radnju i počeo da učim posao, a istovremeno sam i završio srednju obućarsku školu. Tada sam imao i pomoć oca, kao i njegovih radnika, pa je sve bilo mnogo lakše, brže sam učio i ovaj zanat mi je ušao u krv, pa sam i odlučio da nastavim porodični posao”, ispričao je Dizdarević.
Bila su to, kako je kazao, drugačija vremena, posla je bilo mnogo više, a i mnogi bi svratili i na “čašicu razgovora”.
“Posla je bilo dosta, lijepo se moglo živjeti od zanata, jer je on tada bio i više na cijeni. Alat i oprema za rad bila je lošija, samo smo imali jedan lijepak i drvene eksere, ali smo dobro i kvalitetno radili i sam tim je posao dobro išao. Ljudi bi i tek onako svratili, da zajedno prelistamo novine, malo porazgovaramo”, kazao je Dizdarević.
Ipak, iako je obućarski alat danas bolji i dostupniji, posla sve manje i manje i to, kako je rekao Dizdarević, zbog jeftine ovuće koja se prodaje.
“Prodaje se jeftina obuća, dostupna svačijem džepu, pa se ljudi više odlučuju da kupe novi par cipela, nego da zakrpe one koje imaju, kako su ranije činili, kada se prodvala kvalitetna italijanska obuća koja se nosila sve dok se mogla srediti nekako”, istakao je obućar Bendžo.
Osim alata, kako je rekao, potrebno je i prirodne sposobnosti, sklonost i ljubav ka zanatu, jer se samo tako možete postati pravi majstor "zlatnih ruku".
“Jako je važno da volite ono što radite, zato sam u ovom poslu više od 25 godina. I svaki dan je drugačiji, dolaze različite mušterije, traže različite vrste obućarskih usluga i tako prolazi svaki moj radni dan, koji počinje u osam ujutru, a završava se u 19 časova”, naveo je vlasnik obućarske radnje “Bendžo”.
U njegovoj radnji koristi se najkvalitetniji materijal i oprema za rad, kako bi mušterije bile zadovoljne.
“Materijal nabavljam iz Njemačke, Grčke i Italije, tu je naravno i šivaća mašina, bez koje se ne može, kao i mašina za brušenje - dracalica, a imam i presu za lijepljenje, kako bi sebi olakšao posao. Ipak, jako je važno da budem koncetrisan, jer nekada donesu i skupcjen par obuće, tako da je odgvornost na meni“, rekao je Dizdarević.
Dok je za sitne prepravke potrebno i svega nekoliko minuta, za one veće treba nekada i po nekoliko sati.
„Nudim sve vrste obućarskih usloga, od širenja obuća, pa do promjene flekica, platna, lijepljenja, punjenja đonova. Ono što je mušterijama važno, jeste i da su cijene dostupne, pa ih nijesmo mijenjali od kada je euro uveden kod nas, iako su cijene materijala rasle“, ispričao je on.
Njaviše posla ima od septembra do januara, ali i tokom prelaznih perioda.
„Kada su prelazi godišnjih doba posla ima, prvo se pripremaju cipele za jesen cipele, poslije čizme za zimu, a onda i obuća za ljeto. Trenutno najviše na prepravku donose patike, jer ih i najviše nosi, kako mladi, tako i satriji“, kazao je Dizdarević.
Ipak, prema riječima Dizdarevića, i obućarski zanat polako izumire, u Bijelom Polju imaju samo dvije radnje, koje, kako je rekao, ne zna da li će imati ko i da preuzme.
“Ja ću raditi sve dok budem mogao, ali posao nema ko da anstavi, djeca su odabrala neki svoj put, ja nijesam hito da ih sputavam, ali svi mladi koji žele da nauče zanat, kod mene mogu uvijek doći i ja ću im rado pomoći“, poručio je vlasnik obućarske radnje „Bendžo“, Bekir Bendžo Dizdarević.
Autorka: Sanja Dulović
Foto i video: Vladimir Jelić
Tonska realizacija i audio obrada: Sanida Kajević
