Crnogorski književnik Miraš Martinović je danas zvanično proglašen dobitnikom međunarodnog priznanja za doprinos fantastičnoj književnosti Zlatni zmaj, koje dodjeljuje REFESTICON. Uz zahvalnost organizatorima, u audio razgovoru Martinović je iskazao zadovoljstvo što je u godini koja je tematski posvećena Ilirima, zavrijedio priznanje Regionalnog festivala fantastične književnosti koji se održava u Bijelom Polju u organizaciji Radija Bijelo Polje i suorganizaciji JU Ratkovićeve večeri poezije.
’’Ovaj i ovakav festival, njegovi kreatori i učesnici, prepoznali su moje djelo, kao dio tradicije, kultura zemalja i naroda, koji su se ostvarili na Balkanu, te me i ovjenčali uglednom nagradom Zlatni zmaj" istakao je Martinović, dodajući da je istovremeno uzbuđen i počastvovan.
’’Ova nagrada, koja zadobija sve veći ugled u književnom svijetu, uz imena ovjenčanih prethodnika, koji zauzimaju visokopozicionirana mjesta u svijetu, baciće posebnu svjetlost na moj rad i moje knjige, koje su više zapažene i visoko repesktovane izvan Crne Gore, gdje su moje djelo mimoišle sve nagrade. O tom djelu drugi pišu i govore, a ja ćutim, znajući da ima autentičan govor’’ istakao je ovogodišnji laureat u obraćanju.
Obraćanje prenosimo u cjelosti:
Prijatelji, kolege,
Dragi Bjelopoljci!
Najprije želim da u ovom, za mene posebno svečanom i važnom času, uputim komplimente timu Regionalnog festivala fanastične književnosti na čelu sa Dragićem Rabrenovićem, za ono što su učinili u proteklih sedam godina, praveći jedinstvenu poveznicu između književnosti zemalja Balkana, oživljavajući ono što nas je povezivalo u dalekim vremenima, čineći tako snažnu potporu današnjim vezama i vremenu u kome se ostvarujemo kao ljudi i narodi, pa ne znam da li ću u ovom času naći prave riječi da im zahvalim na ovom daru. Bez velike pompe, činim to s dvije najdnostavnije riječi: veliko hvala! Ova nagrada, koja zadobija visoki ugled u književnom svijetu, uz imena ovjenčanih prethodnika, koji zauzimaju visokopozicionirana mjesta u svijetu, baciće posebnu svjetlost na moj rad i moje knjige. Koje su više zapažene i visoko repesktovane izvan Crne Gore, gdje su moje djelo mimoišle sve nagrade. O tom djelu drugi pišu i govore, a ja ćutim, znajući da ima autentičan govor.
Značaj ove nagrade je za mene poseban i u tome – što mi se dodjeljuje u godini kada je festival u znaku drevnih Ilira, naroda koji nekada bijaše velik i brojan, da bi u određenim istorijskim okolnostima, nestao sa svjetske pozornice. U istoriji je i to moguće, nestanak čitavih naroda. Ali taj narod je ostavio tragove na ovoj zemlji na kojoj mi danas živimo i na širim prostorima Balkana, koji ga potvrđuju i čine živim. U istoriji se dešava i to, dođe vrijeme kada ožive i izumrli narodi. Tako je i sa Ilirima, kojih nema u zvaničnim istorijskim čitankama, ili mi bar ne učimo o njima. A na prostorima Crne Gore, vidni su mnogi tragovi: ilirske gradine, mogile – groblja, zidovi zidani suhozidom, u arheologiji poznat kao - ilirski način gradnje, čiji ostaci postoje, iako zidani prije više milenijuma. Takav jedan zid postojano stoji u drevnom gradu Rizinium, današnjem Risnu, ratnoj prijestonici ilirske kraljice Teute. Gradu koji gotovo dvije decenije istražuju crnogorsko – poljski arheolozi, o čemu je prof. dr Piotr Dyczek napisao knjigu od preko hiljadu strana, na poljskom jeziku. Risinium je markantna tačka nekada velikog kraljevstva, prostor u kojem su skoncentrisani brojni tragovi, svjedoci života Ilira, njihove religije i kulture.
Tih tačaka ima dosta na mapi Balkana, i na mapi Crne Gore. Njima sam posvetio i život i djelo. Dobro upućena teortičarka književnosti Božena Jelušić, gvoreći i pišući o mojim knjigama, zapisala je i ovu karakterističnu rečenicu: „Iliri nijesu imali svog pjesnika, Miraš je pjesnik koji im dolazi iz budućnosti“.
Bez da suprostavljam mišljenje uvaženoj profesorki, a njen kompliment mi veoma imponuje, ustvrdio bih: Iliri su imali pjesnika, čije je djelo možda nestalo u tminama istorije. I ako nijesu u bukvalnom smislu, pošto nijesu ostali pisani tragovi i jezik toga naroda (a imali su jezik!), ja toga pjesnika osjećam u sebi. Osjećam njegov duh i glas. S tim osjećajem su nastajale moje knjige posvećene tom narodu i njegovim civilizacijskim dostignućima. Sažetak svega je roman TEUTA KRALJUCA ILIRA, zbir drevnih glasova, žiža kroz koju se prelama duh toga naroda, a njihovo kroz naše vrijeme. U vremenu čiji smo svjedoci i savremenici, žive sva prethodna vremena. Drago mi je da će knjiga uskoro biti objavljena u Bijelom Polju u izdanju Radija Bijelo Polje i JU Ratkovićeve večeri poezije. Biće to njihovo zajedničko izdanje, meni posebna radost!
U nama žive svi prethodnici, ništa nije mrtvo, sve živi u opštoj memoriji, u kojoj nalazimo ono što tražimo. Bez dubinskog poznavanja prošlosti, budućnost nam neće otvoriti kapije.
Zlatni zmaj je priznanje glasovima prošlosti, koje artikuliše naše vrijeme. Glas drevnog pjesnika koji ne umire!
Hvala vam!
Herceg Novi,
24. decembar 2020. Miraš Martinović
Redakcija Radija Bijelo Polje
Tekst objavila: Sanida Kajević
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
