Danas na programu Radija Bijelo Polje od 17:30h u okviru serijala "Fantastične priče" emitujemo priču Anta Zirduma, Duhovi oko prsta profesora povijesti objavljenu u zbirci Đavolji prst.
Serijal emisija Fantastične priče emitujemo u susret VII Regionalnom festivalu fantastične književnosti REFESTICON 2019.
***
Profesor povijesti u Trećoj gimnaziji bijaše omiljen među učenicima, ali zato ne bijaše omiljen u Komitetu. Među gimnazijalcima je puno pametne djece, onih koji su i sami izabrali tj. odlučili studirat na nekom od pedagoških ili filozofskih fakulteta, onih koji su gledali u profesore kao svoje predodžbe o samima sebi. Ti učenici, naročito kad doguraju do trećeg i četvrtog razreda, doista znaju tko je dobar profesor. Ako oni za nekoga kažu da je loš taj se sam sklanjao u zanatske škole, ako ga već nisu sklonile strukture.
Profesora Vasilija, Crnogorca, koji je u Zagrebu studirao za profesora povijesti, strukture su držale pod lupom, ali njega nisu dali njegovi učenici. Učenici su voljeli profesora, a onda i njegov predmet i na svim natjecanjima, od općinskog do saveznog nivoa, njegovi su učenici osvajali ne druga i treća
nego isključivo prva mjesta, i to dvanest godina zaredom.
Svi savjetnici koji su slani da utvrde kako on metodski, didaktički izvodi i provodi propisani nastavni plan i program, nisu mu mogli naći zamjerke. Kada su oni dolazili na njegove sate, on je radio kao i drugi profesori. I kad nisu, on je revnosno predavao propisane sadržaje. No, ono po čemu ćete danas prepoznati njegove učenike među profesorima, jeste prst, kažiprst I trenutak kada ga on podigne i malo zanjiše lijevo desno, a to je zančilo „ali“ ili „nije to baš sve tako kako piše u oficijelnim udžbenicima“... Polovica učenika nisu ni slušali što on govori do trenutka dok ne bi digao prst. Tada bi ga zorno svi slušali. Tada bi on iznosio da imaju i druga mišljenja i tumačenja te i te historijske činjenice...
Vesna je bila od one djece koja su od malih nogu znala što žele biti. A ona je željela biti profesorica historije. Ona je slušala i oficijelni program, ali i ovaj poslije podignutog prsta koji niječe taj program. I ne samo to, ona je tražila i tragala i za trećim mišljenjem, a na kraju je o svemu imala i svoje mišljenje. No, nije to ono po čemu se ona bitno razlikovala od još nekolicine učenika koji su imali aspiracije da studiraju istoriju, povijest, a u novije vrijeme trojezičenja ona dobi naziv i historija. Nije ona odmah toga bila svjesna, ali Vesna je, za razliku od sve druge djece, oko prsta profesora Vasilija vidjela duhove... Kad bi on prstom zanijekao lijevo desno iz njegova prsta su naprosto ispadali duhovi prošlosti. Brzo bi se oni vraćali u prst, ali ponekada bi se koji odvojio i prolebdio po učionici, obišao oko nje, bacio pogled na njezine bilješke, te se spustio do neke rečenice koju je ona zapisala i sam niječno zalelujao, ukazujući da to baš nije tako... Ona bi samo podvukla tu rečenicu I onda bi noćima čitala knjige koje se nisu baš lako mogle pronaći u školskim bibliotekama. Tako je ona zapravo dolazila do trećeg, čertvrtog, petog tumačenja, pa na kraju i do svoga stava...
***
Priču u elektronskoj formi možete naći na portalu www.refesticon.com
http://refesticon.com/dokumenta/Djavolji%20prst.pdf
Audio snimak na kanalu soundcloud
Fantastične priče na programu Radija Bijelo Polje ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom od 17 časova i 30 minuta.
Redakcija Radija Bijelo Polje
