Roditeljima koji muče muku da razumiju svoje tinejdžere, mogu pomoći novi podaci do kojih je došlo nedavno istraživanje, kako bi bolje pronikli u njihov svijet.

Prema posljednjem istraživanju Centra za istraživanje Pju (Pew Research Center) i dječaci i djevojčice tinejdžeri se suočavaju sa mnogim istim problemima, uključujući pritisak u školi i zabrinutost za mentalno zdravlje, ali možda im trebaju različite vrste podrške.

„Jedan od glavnih ciljeva istraživanja bio je pokušaj da razumijemo izazove sa kojima se tinejdžeri suočavaju u današnje vrijeme, a posebno kako oni doživljavaju školu i da li se ove stvari razlikuju po polu“, navodi Kim Parker, direktorka istraživanja društvenih trendova Centra za istraživanje Pju.

„Ove godine smo uradili mnogo istraživanja o muškarcima i muškosti, a dio toga uključuje i istraživanje šta se dešava sa dječacima i djevojčicama.“

Ova njihova percepcija se poklapa sa postojećim podacima koji govore da djevojčice imaju u proseku bolje ocjene od dječaka.

Ali ocjene nisu jedino mjerilo – uspjeh djevojčica u školi ne mora da znači da su dječaci lošiji, napominje psiholog dr Eni Mahu, docentkinja na Univerzitetu Severne Karoline. Disparitet bi mogao biti znak da nešto u organizaciji školstva ne funkcioniše za dječake onako kako bi trebalo.

„Škole su ustrojene tako da će djeca koja mirno sede i koja su manje impulsivna biti bolje ocjenjena, a znamo da postoji velika razlika u razvoju mozga u ranoj adolescenciji i da se dio mozga koji se koristi za kontrolu impulsa i kritičko razmišljanje razvija kasnije kod dječaka nego kod djevojčica“, navodi Mišel Ajkard, porodična terapeutkinja.

Više aktivnosti i različitih metoda podučavanja koji uključuju praktično učenje, na primjer, mogli bi da pomognu dječacima tinejdžerima da budu bolji u akademskom smislu, smatrja Ajkardova.

Podrška prijatelja

Postoje dobre i loše vijesti kada je u pitanju ono što su tinejdžeri rekli o svojim prijateljstvima.

Samo dva odsto tinejdžera je reklo da nemaju prijatelja, prema izvještaju Pjua. I dok bi u idealnomslučaju broj onih bez prijatelja bio nula, manji je od očekivanog i djeluje kao pozitivan rezultat. Prijateljstva su posebno važna u adolescentskom dobu.

„Tinejdžeri su u godinama kada je manje vjerovatno da će se obratiti odrasloj osobi za podršku. Oni će prirodno dopreti do svojih vršnjaka prije nego što potraže odraslu osobu, a vršnjaci po potrebi mogu biti sjajni vodiči odraslima“, ističe Ajkardova. „Ali ako nemate nekoga ko kaže: ’Hej, ovo je problem o kome bi trebalo da razgovaraš sa nekim starijim“, onda to može biti opasno.“

Iako je većina dečaka izjavila da imaju bliskog prijatelja kome mogu da se obrate za podršku, taj broj je bio manji (85%) u poređenju sa djevojkama (95%) koje su rekle da mogu da se obrate prijateljima za podršku, pokazuju podaci.

„Moramo pokušati da se oslobodimo mita o tome da dečaci ne sklapaju bliske odnose“, kaže dr Liza Damur. Ali u isto vrijeme, „treba da shvatimo veoma ozbiljno činjenicu da socijalizujemo dječake tako da žive u ubeđenju da je ranjivost neprihvatljiva. I sve dok to radimo, imaćemo dječake i odrasle muškarce koji ne uživaju snažnu društvenu podršku koju zaslužuju."

Različiti izrazi mentalnog zdravlja

Postojala je razlika u načinu na koji su dječaci i devojčice doživljavali svoje unutrašnje borbe: i jedni i drugi su rekle da su djevojčice češće iskusile anksioznost i depresiju, a kod dječaka je bila veća vjerovatnoće zloupotebe supstanci, sukoba i fizičkih obračuna sa vršnjacima.

Međutim, ovi nalazi ne znače da jedna grupa ima problema sa mentalnim zdravljem, a druga samo sa problemom ponašanja, napominje Damurova.

„Pod mentalnim zdravljem, trebalo bi da razmotrimo nalaz da dječaci češće učestvuju u fizičkim tučama. Jedno od naših dobro utvrđenih stavova kao kliničara je da kada su djevojke u nevolji, one su socijalizovane da se povuku u sebe – i zato je veća vjerovatnoća da će doživjeti anksioznost i depresiju. Kada su dječaci u nevolji, veća je vjerovatnoća da će se ponašati nasilno i upadati u nevolje.”

Iako bi disciplinske mjere mogle biti prikladne kada tinejdžer zloupotrebljava supstance ili se ponaša nasilno, važno je da takva kazna bude praćena razumjevanjem da ponašanje potiče od patnje, čime se takođe treba pozabaviti, navodi dr Liza Damur.

„Kada vidimo bijes kod tinejdžera, pomislimo: ’Pa, to nije depresija,’ ali može biti. Ili ako vidite dečaka koji se ponaša nepromišljeno, možda ćete pomisliti: 'Oh, on je hrabar'“, dodaje Ajkardova. „To ponašanje je odraz osjećaja nevezanosti za druge ljude. Dakle, ne bih tako lako zaključila da se dječaci osjećaju manje anksiozno i manje depresivno."

Istraživanje je sprovedeno od 18. septembra do 10. oktobra među 1.391 tinejdžerom uzrasta od 13 do 17 godina.

Iako podaci pokazuju razlike među njima – kao na primjer da djevojčice ističu veći pritisak da se uklope u društvo i izgledaju dobro, dok su dječaci rekli da osjećaju da bi trebalo da budu snažni i dobri u sportu – mnogi njihovi pogledi su bili slični.

Prema dobijenim rezultatima, i djevojčice i dečaci su rekli da je veoma važno pronaći poziv u kome će uživati, zarađivati novac i negovati prijateljstva u budućnosti.

„Skloni smo negativnom stereotipiziranju tinejdžera kao površnih i nezaineresovanih, a ovi rezultati su odličan podsjetnik da su tinejdžeri ozbiljni u vezi sa školskim obavezama i da razmišljaju o svojoj budućoj karijeri“, napominje psiholog dr Liza Damur, koja nije bila uključena u istraživanje.

Pritisak da budu uspješni

Prema podacima, i dječaci i djevojčice tinejdžeri su izjavili da su pod pritiskom da budu uspješni u školi. I jedni i drugi su u većem procentu izjavili da djevojčice dobijaju bolje ocjene, i da ih nastavnici favorizuju.

Izvor:Kolektiv

Foto: Ilustracija/ Pexels

Tekst objavila:Ljilja Rabrenović