Igra je spontana, voljna, prijatna i kreativna aktivnost djeteta koja jača i nagrađuje samo sebe. Kroz igru ​​dijete upoznaje sebe, svijet i uči.

Uz pomoć igre dijete razvija svoje različite sposobnosti. Uči, zabavlja se, razvija motoriku, razmišlja, stvara, razvija svoju kreativnu i maštovitu stranu, osamostaljuje se i stiče mnoge ideje. Igra utiče i na razvoj mišljenja, sticanje iskustva i znanja, na emocionalni i društveni život djeteta te doprinosi razvoju govora.

Djeci su potrebni materijali i igračke koji pospješuju fizički i mentalni razvoj. Posebno su prikladne ove didaktičke igračke koje obično imaju i oznaku da se radi o didaktičkoj igrački i za koji uzrast je igračka prikladna.

Međutim, ne smijemo zaboraviti uobičajene igračke, kao što su lutke, automobili, figurice životinja, lopate - ove igračke takođe potiču djecu na razmišljanje i razvijanje mašte. Dakle, dobre igračke nisu nužno nešto posebno i neobično, već i poznate, obične igračke. Uz njih djeca razvijaju svoju maštu. Što je igračka jednostavnija, dijete će duže biti zainteresovano da se igra s njom. Stoga, pored gomile igračaka koje sadrže razne zvučne i svjetlosne efekte, mnoga djeca na kraju se igraju plastičnim posudama, listićima ili ambalažama/kutijama.

Zapravo, djeca su od rođenja predisponirana na samostalnu igru. Do druge godine dijete je više zainteresovano za važne odrasle osobe nego za vršnjake pa u ovom periodu dominira individualna ili samostalna igra. Dijete još nije u stanju da se igra s vršnjacima, možemo samo da posmatramo drugu djecu. Ovo je period kada djetetu možemo upoznati igru ​​uz pomoć raznih prostirki.

Sve je popularnija ideja da sami kreirate prostirku od polivinila ili prozirne kese u koju sipate obojenu tečnost, žele, dodajete različite teksture i oblike, a zatim je dijete prolazi kroz polivinil i posmatra kretanje, mijenjanje oblika i prijelaz boja materijala. Na komad veće tkanine možete i zašiti razne materijale, oblike, slike i zvučne dodatke, koji će pripremiti vaše dijete za samostalnu igru ​​i istraživanje.

Između druge i treće godine paralelna igra se pojavljuje kada je više djece zajedno. Dijete voli da bude sa svojim vršnjacima, ali još uvijek nije u stanju da u potpunosti sarađuje sa njima. Dakle, djeca ovog uzrasta uglavnom se još uvijek igraju sama, ali već postoje elementi oponašanja igre drugih i uzimanja igračaka od drugih. Ponekad, kao roditelji, moramo biti posrednici, jer to brzo može dovesti do neke vrste svađe ili neslaganja. Vremenom djeca postaju sve sklonija grupnim igrama, ali je ipak potrebno djetetu dati vremena kada može da se igra ili da se omesti samo, jer samostalna igra donosi sticanje novih vještina, povećava opseg pažnje, jača upornost, poboljšava samopoštovanje, razvija maštu i budi sve više zadovoljstva kod djeteta.

 Ako dijete zahtijeva vaše direktno društvo u igri, prvo mu se pridružite, ali kada primijetite da se nakon nekoliko minuta bolje snalazi u igri, što manje se udaljite i suvereno počnite raditi nešto drugo. Međutim, budite oprezni, cilj poticanja samostalne igre vašeg djeteta je da se nikada više ne igrate s njim. Vrijeme koje provedete u igri sa svojim djetetom je neprocjenjivo za njega pa neće biti ništa loše ako mu se s vremena na vrijeme pridružite u igri, usmjerite ga, pomognete mu i ohrabrite ga. Iznad svega, važno ga je pohvaliti za razne sitnice i postignuća, kako sami tako i zajedno.

Izvor:Kolektiv

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Tekst objavila:Ljilja Rabrenović