Ne možemo kriviti jazavičare što mrze kišu po kojoj nije uvijek zabavno hodati, a njihov prezir prema vlazi i barama nije jedinstven samo za ovu rasu.

Mnogi psi bi radije ostali na toplom nego da gacaju po mokroj travi, ali satisfakciju dobiju čim im vlasnik obriše šape.

Ipak, postoji nekoliko razloga zašto baš jazavičari mrze kišu: neki su neizbježni i teško se rješavaju, ali ima savjeta kako da im iskustvo na kiši postane manje stresno. Ovo su mogući razlozi koji su jazavičarima "ogadili" kišu.

Neprijatno miriše

Psi vole svoju rutinu i udobnost, ali kiša mijenja sve: trotoar, trava i sve drugo mijenjaju izgled, i zrak takođe čudno miriše, iako ljudima prija. Osim toga, svaki pas, pa i jazavičar, može da poveže kišu sa pojavama koje su ga u prošlosti plašile, poput grmljavine ili sjevanja munja, i da unaprijed postane zabrinut kad god napolju pada kiša.

Jazavičarima je hladno na kiši

Malo koji čovjek voli kišu, pogotovo padavine sa temperaturama ispod 10 stepeni, a zamislite tek kako je jazavičaru koji je bos i ima tanku dlaku. To je realno objašnjenje zašto ova rasa nije tolerantna na hladnoću, uprkos njenom njemačkom porijeklu.

Ne podnose klizav teren

Klizavi trotoari su nesumnjivo razlog zašto niko ne volite kišu, pa ni vaš jazavičar. Ova rasa sklona je bolesti intervertebralnih diskova i oko 25 posto jazavičara pati od ove tegobe. Još jedna briga su povrede leđa zbog jedinstvenog oblika tijela ovog psa, pa su klizave površine veoma rizične za njega, a kiša to samo pojačava i čini jazavičara nesigurnim.

Izvor:Kolektiv

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Tekst objavila:Ljilja Brajković