Otkrivajući genetske veze, nova studija istražuje intrigantan svijet ljevorukosti, nudeći uvid u razvoj mozga i psihijatrijske osobine pojedinaca.
Lejdi Gaga, Barak Obama, Bil Gejteš, Džastine Biber imaju nešto zajedničko sa – svi su ljevoruki.
Tu jedinstvenu osobinu dijeli i oko 10 posto svjetske populacije, prenosi Zimo. Pitanje zašto neki pojedinci preferiraju svoju lijevu ruku i dalje je tema aktivnog naučnog istraživanja.
Kriva je genetika
Nedavna studija koja je objavljena u časopisu Nature Communications rasvijetlila je genetski aspekt ljevorukosti.
Naučnici i su identifikovali rijetke varijante gena poznatog kao TUBB4B, koji igra ulogu u kontroli oblika stanica.
Te varijante su značajno 2,7 puta češće kod ljevorukih pojedinaca, nudeći uvid u genetsku podlogu te orjentacije korištenja primarne ruke.
Kod većine ljudi lijeva hemisfera takođe kontrolira dominantnu desnu ruku. Relevantna živčana vlakna križaju se s lijeva na desno u donjem dijelu mozga.
“Kod ljevorukih pojedinaca, desna hemisfera kontrolira dominantnu ruku”, pojašnjava neurobiolog Clyde Francks, s Instituta Max Planck za psiholingvistiku.
TUBB4B nadzire proces integracije proteina vitalan za staničnu strukturu zvanu mikrotubule.
Francks sugeriše da bi te mikrotubule mogle igrati ključnu ulogu u uspostavljanju asimetrije mozga, koja diktira koja će ruka biti dominantna.
Nasumična varijacija
Temelje si se na genetskim podacima više od 350.000 osoba srednje i starije dobi iz Biobank baze podataka Velike Britanije, nova studija otkriva intrigantne uvide.
Dok je oko 11 posto učesnika bilo ljevoruko, prevalencija ljevorukosti varira globalno, pod utiecajem kulturnih i okolišnih čionica.
“Mislimo da se većina slučajeva ljevorukosti događa jednostavno zbog nasumičnog variranja tokom razvoja embrionalnog mozga, bez specifičnih genetskih ili okolišnih uticaja”, objašnjava Francks.
Stigma koja se p povezivala s ljevorukošću, što se odražava u jeziku i kulturnim praksama, s vremenom je nestala. Međutim, razlike u prevalenciji i dalje postoje u različitim regijama, što ukazuje na kulturološko potiskivanje ljevorukosti.
Osim navedenih implikacija, studija ukazuje i na potencijalne veze između asimetrije mozga i psihijatrijskih osobina.
Pojedinci sa stanjima poput šizofrenije ili autizma vjerovatnije su da su ljevoruki ili da koriste obje ruke jednako, što ukazuje na zajedničke genetske putove.
“Neki od gena koji funkcionišu u mozgu u razvoju tokom ranog života mogli bi biti uključeni i u asimetriju mozga i u psihijatrijske osobine”, zaključuje Franck.
Izvor:Kolektiv
Foto: Ilustracija/Pixabay.com
Tekst objavila:Ljilja Brajković
