Misterija četvrtog zvaničnog jezika u Švajcarskoj

Iako je romanš zvanično četvrti jezik u Švajcarskoj, manje od 0,5 odsto ljudi ga koristi.

Romanš je jedan od najvećih retoromanskih jezika najvećeg švajcarskog kantona Graubunden, na jugoistočnom dijelu zemlje. U 20. vijeku broj ljudi koji govore ovim jezikom opao je za 50 odsto, a sada tek njih 60 hiljada razumije, a samo 35 hiljada govori ovaj jezik. Turisti na ulicama i dalje mogu vidjeti ulične znakove na romanšu, ili ga čuti u restoranima u kojima će ih pozdraviti sa „Allegra“ / dobro došli!

Nažalost, 40 odsto ljudi koji su znali ovaj jezik prešlo je u veće gradove poput Ciriha u potrazi za boljim poslom, pa je teško da ćete romanš čuti van kantona Graubunden.

Vjeruje se da je nastao još prije nove ere, a kombinacija je sirovog latinskog kojim su pričali vojnici i kolonisti, ali i raetijskog – jezika lokalnog naroda. Novi, hibridni jezik bio je glavni u ovoj oblasti u 15. vijeku kada je kanton postao ujedinjen u konfederaciju Free State of the Three Leagues.

Iako se tada njemački koristio kao primarni jezik, a i kako su lokalna sela bila izolovana u 150 dolina planinskih oblasti, romanski se razvio u pet različitih dijalekata, a svaki je imao posebno pismo: surselvanski, sutselvanski, sumiranski, puter, valader.

Nedostatak standardizovanja jezika glavni je krivac što se on nikada nije razvio poput njemačkog ili francuskog. Sve više Njemaca se doseljavalo u ovu oblast, a do kraja 19. vijeka Njemci su učili lokalce svojim jezikom. Danas je upravo njemački najdominantniji u ovom kantonu.

Iako mislite da je to bio kraj života romanša, Švajcarci su toliko ponosni na svoju kulturu da je 1938. godine više od 90 odsto građana zemlje glasalo da romanš postane zvaničan jezik ove zemlje, a švajcarska vlada potrošila je blizu 7,6 miliona franaka za promociju i očuvanje jezika.

Jezik postoji kako bi očuvao kulturu i u narednoj generaciji, pa ima smisla zašto i vlada treba da se trudi da ga sačuva po svaku cijenu. Kada svijet izgubi jedan jezik, što se dešava na svake dvije nedjelje, svi kolektivno gubimo znanje iz prethodnih generacija.

Nažalost, u kantonu koji je dom romanša osnovni jezik u školama je njemački, a đacima se nudi tek mogućnost da tokom vannastavnih aktivnosti uče romanš. Ipak, umjesto toga đaci se prije opredeljuju za engleski i francuski.

Srećom, postoje RTV i novine, tačnije medijska kuća koja promoviše upotrebu romanša koristeći sve njegove dijalekte, knjižara Provini II Palantin, koja štampa knjige, ali i hip-hop grupa koja repuje samo na ovom jeziku.

A tu je i tehnologija spremna da pomogne, pa tako postoje digitalni prevodioci sa engleskog na romanš i obrnuto. Ono što je pozitivno u čitavoj priči jeste da građani Švajcarske ne žele da se zaboravi četvrti zvanični jezik ove zemlje.

Izvor:Cdm