Švajcarski sir uvijek se opisuje kao sir s rupama. Ima čvrsto tijelo i orašast, ali sladak ukus. Takođe, ima vrlo malo soli u poređenju s drugim sirevima, kaže dr. Mark Johnson, istaknuti naučnik u Centru za istraživanje mliječnih proizvoda na Sveučilištu Wisconsin.

Prvi put je napravljen u 14. vijeku u Švajcarskoj, tačnije u Alpima.

Zapostavljena namirnica koja se najviše jela kad smo bili najsiromašniji, a bomba je zdravlja.

Samo pet grama ove supernamirnice štiti jetru i štitnjaču.

“Bio je to tvrdi sir koji je imao dugi rok trajanja i lako se mogao transportovati niz planine gdje se proizvodio. Danas se, međutim, izraz švajcarski sir ne odnosi na to odakle sir dolazi, već na vrstu sira, na to kako se sir proizvodi – pojasnio je.

“Proizvođači sira dodaju posebnu bakteriju zvanu Propionibacterium shermanii. Ova bakterija fermentiše mliječnu kisjelinu i proizvodi ugljični dioksid. Ugljični dioksid se skuplja na određenim mjestima u siru i stvara velike mjehuriće. Nijedan drugi sir ne koristi ovu kulturu, osim švajcarskog i drugih verzija švajcarskog sira, kao što su baby Swiss, Maasdam, Jarlsberg i Emmentaler”, objašnjava dr. Mark Johnson, prenosi 24sata.

Može li se kupiti švajcarski sir bez rupa?

“Švajcarski sir bez rupa naziva se “slijepi švajcarac”, ali to se smatra nedostatkom. Ako vidite sir označen švajcarskim koji nema rupe, to nije pravi švajcarski sir i neće imati ukus ili teksturu koju tražite”, pojasnio je.

Izvor:RTCG

Foto:Pixabay

Tekst objavila:Ljilja Brajković