Mjesečeva planina, domovina rijetkih biljaka, životinja i duhova

Ruvenzori, sniježna ljepotica poznata još iz vremena antičkih Grka, koji su joj i nadjenuli naziv Mjesečeva planina, pravi je krov Istočne Afrike. Mnoštvo prirodnih rijetkosti doprinijeli su njenoj popularnosti u naučnom svijetu ali i raspirili maštu i praznoverje lokalnog stanovnoštva.

Ruvenzori  kao zemlja duhova

Stanovništvo plodnog podnožja planine i dan danas vjeruje da se na vrhovima Ruvenzorija skrivaju duhovi koji kotrljaju kamenje na ljudi koji zađu na njihovu teritoriju. Starosjedioci iz plemena Banande se ne usuđuju da uzmu ništa „sto pripada planini“. Nerijetko se dešava da odbiju poslušnost naučnicima koje prate u zvanju lokalnih vodiča smatrajući da su oni nekim svojim gestom uvrijedili planinu i njene duhove. U stanju su da tokom čitave ekspedicije nijednom ne dotaknu naučnike zbog straha da bi moglu umrijeti od strane osvetoljubive planine. Još se više trude da ne dodirnu lokalnog guštera koji sa tri roga na prednjem dijelu glave izgleda prilično zlokobno. Vjeruju da bi im to donijelo veliku nesreću, a čak i to što su morali da ga vide smatraju veoma lošim znakom.

Ruvenzori kao dar prirode

Sam izgled i priroda planine dosta su doprinijeli praznovjerjima koja o njoj kruže. Debeli kišni oblaci skrivaju veći dio planine preko 300 dana godišnje dajući joj vio mističnosti. Čak i kada se raziđu planina ima neobičan sjaj. Manjim dijelom on potiče od vječnog snijega i leda sa njenih vrhova, a većim od nesvakidašnje kombinacije stijena koju čine graniti prekriveni kristalastim škriljcima. Jedinstvena geološka struktura potiče od jedinstvene geneze planine, ponajviše tektonskim izdizanjma od pre 10-ak miliona godina.

Geološki gledano Ruvenzori je mlada planina, a kao posljedica toga sačuvala je oštre i nazubljene konture reljefa koje uz pomenutu „sablasnu“ svjetlost dodatno raspiruju maštu lokalnog stanovništa.

Premijepi pejzaži Ruvenzorija i bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta otkrivaju nam drugu, mnogo topliju i pristupačniju stranu planine. Niski oblaci, koji silaze do visine od svega 2700 m, izazivaju veoma vlažnu klimu u području oko planine. Uostalom Ruvenzori se i može prevesti kao „kišotvorac“. Kada tome dodamo i vodu koja se od otopljenih glečera sliva niz strme padine stvara se osnova za razvoj veoma bujne flore i faune.

Biljke u rezervatu dostižu gigantske razmere, a sunđeraste mahovine koje zaržavaju vlagu doprinose njihovom razvoju. Neke inače močvarne biljke poput lobelia ili staračca dostižu nevjerovatnu visinu od preko 12 m. Mnogobrojne ptice sisaju nektar iz egzotičnog voća, a od krupnijih životinja popularni su gvereze majmuni i leopardi.

Raritet je životinja poznata pod imenom pećinar. Izgledom podsjeća na zeca, zvuči kao majmun, a nije u srodstvu ni sa jednim od njih. Iako je neupordivo manja, najviše sličnosti ova životinja ima sa slonovima. Često navraćaju u ove krajeve, ali samo u podnožje planine gdje se osim njih mogu vidjeti krda i mnogih drugih afričkih biljojeda stvarajući pravi „safari“ ugođaj.

Prije 2000 godina grčki geografi govorili su o njoj kao o tajanstvenoj planini čiji snjegovi i bujice vodom pune Nil, Aristotel je bio očaran ljepotama srebrne planine, a Ptolomej joj je za navijek ostavio nadimak Mjesečeva planina. Kroz vjekove sve do današnjih dana o njoj su stvorene bezbrojne priče i legende, a sve one inspirisane su izuetnim prirodnim lepotama Ruvenzorija, simbola Istočne Afrike.

Izvor:Cdm