Žive u Engleskoj, a nemaju struju: Vjerovatno će još dugo biti u mraku

Na samom sjeveru Engleske, nedaleko od granice sa Škotskom, i dalje postoje domaćinstva koja nemaju struju.

Takva vijest ne bi zvučala nevjerovatno da dolazi sa nekog drugog kraja svijeta, no da i na britanskom ostrvu postoje ljudi koji nemaju ni električnu energiju ni telefonski signal potvrđuje priča Guardiana, čiji su reporteri bili u posjeti dolini Kok, koja se nalazi u nacionalnom parku Nortamberlend.

U samom mjestu, poznatom po nekim od najljepših pejzaža u Engleskoj, ukupno je 14 domaćinstava.

“Sve što želimo je ono što svi ostali stanovnci Velike Britanije imaju odavno – struju”, kaže mještanka Ketrin Singer, koja pritom ima farmu na kojoj je 1.100 ovaca.

Šansu da dobiju električnu energiju, mještani Kok doline imali su pedesetih godina prošlog vijeka. No, tadašnje su vlasti prosudile kako bi dovođenje struje do tog izolovanog dijela sjevera Engleske bilo izuzetno skupo.

Tako i danas neka domaćinstva koriste bučne agregate. No, kako oni godišnje ‘proizvode’ troškove od gotovo 10.000 eura, većina porodica nije u mogućnosti da ih sebi priušti. Uz to, i oni koji imaju agregate, ne mogu u isto vrijeme koristiti dva ‘jača’ uređaja poput veš mašine i šporeta.

“Osjećam se kao da živim u zaboravljenoj dolini”, kaže 30-godišnja Lora Dej, koja u takvim ulovima živi sa sinom koji ima oblik autizma.

Razlog zbog kojeg ni danas ne mogu dobiti struju leži u tome što je direktor nacionalnog parka Nortambelend kategorično protiv. On je nedavno na 16 strana obrazložio zbog čega dolina Kok ne može dobiti struju – između ostalog, istakao je kako na teritoriji nacionalnog parka nije moguće postaviti nadzemne vodove u dužini od 12 kilometara, te da bi sve rezultiralo zagađenjem.

No, mještani ističu kako je svako zagađenje, zapravo, neuporedivo u odnosu na ono koje nastaje zbog rada agregata, koji rade na benzin.

Sve, ipak, govori kako će na britanskom ostrvu još zadugo makar 14 domaćinstava i dalje biti bez snabdijevanja električnom energijom.

 Izvor i foto: Analitika

Tekst objavila: Ljilja Brajković