Svaki vid odlaska u Saharu sam po sebi zna biti naročito zahtjevna avantura, no transport željeznicom u najvećoj pustinji na planeti poseban je izazov. Naročito ako se ima u vidu kako je u pitanju putovanje koje traje gotovo dan, i to najdužom željezničkom kompozicijom na planeti.

Izgrađena prije tačno 60 godina na teritoriji Mauritanije, pruga dugačka 700 kilometara proteže se od tamošnjih rudnika u srcu pustinje, sve do lučkog grada Nuadibu.

Svakog dana, najčešće tri puta dnevno, njom prolazi najduža željeznička kompozicija na planeti – zavisno od toga koliko tovara prenosi, dugačka je od 2,5 do tri kilometra. U njoj je najčešće od 200 do 210 dugačkih vagona.

I iako je u pitanju kompozicija teretnih vagona, koji dominantno transportuju ka luci rudu gvožđa, prevoz putnika je moguć. I besplatan.

No, želite li putovati tim vozom, neophodno je znati nekoliko detalja. Prvi je da red vožnje ne postoji – tako da čekanje voza zna trajati satima. Drugi je da nikakvih vagona sa mogućnosti za sjedjenje nema – pa putovanje podrazumijeva sjedjenje na vrhu tovara. Treći je – ko se uprkos tome opredijeli za putovanje, biće izložen nesnosnim vrućinama, a noću moguće i nagloj hladnoći.

Kondukter ne postoji, a putnici jednostavno – stopiraju u pustinji.

Onima koji se opredijele za putovanje, preporučuje se da obavezno nose turban i da prekriju lice, da sve vrijeme nose naočari – po mogućnosti skijaške, a ako planiraju da putuju noću – da ne kreću bez vreće za spavanje, pa i rukavica.

Još jedan ‘neprijatelj’ na putovanju koje zna potrajati i do 25 sati jeste pijesak, odnosno pustinjska prašina koju voz neprekidno diže prolazeći kroz Saharu.

Temperature katkad znaju biti ubitačne. Zapravo, tokom većeg dijela godine, njihova dnevna vrijednost prelazi 40 stepeni.

I u ljetnjim mjesecima, noćna temperature u Sahari zna padati i do pet stepeni, tako da je večernje putovanje jednak izazov kao i dnevno.

Najčešće usluge prevoza koristi stanovništvo udaljenijih krajeva, a nerijetko se na vrhovima vagona mogu vidjeti i životinje, koje prevoze stočari sa mjesta na mjesto.

No kako vrijeme odmiče, sve je više i znatiželjnih turista koji žele da dožive iskustvo vožnje najdužim vozom u veoma surovoj klimi po saharskoj pustinji.

Najzad, kada je riječ o značaju voza u pogledu prevoza tereta, o njemu će najbolje reći podatak kako na godišnjem nivou od rudnika do luke transportuje i do 17 miliona tona rude gvožđa do luke, odakle ona ide dalje u svijet.

 Izvor i foto: Analitika

Tekst objavila: Ljilja Brajković