Znate li koja je najrjeđa boja očiju na svijetu? Ima je samo 2 % ljudi, a odgovor će vas iznenaditi

Ne postoje dvije osobe na svijetu koje imaju istu boju očiju. Svako od nas ima jedinstvenu boju očiju.

Ako ste se ikada zapitali koja je najrjeđa boja očiju, zanimljivo je da to nisu oči plave boje.

Samo oko dva odsto ljudi ima zelene oči i to je najrjeđa boja očiju, prema Američkoj akademiji za oftalmologiju, piše Reader’s Digest.

Kada je u pitanju najčešća boja očiju, to su smeđe oči, oko 79 odsto ljudi na svijetu ima oči smeđe boje. Prije otprilike 10.000 godina svaki čovjek na svijetu imao je smeđe oči. Iako, nisu sve oči smeđe boje jednake i niti jedno oko ne izgleda kao drugo, kaže dr Purnima Patel, portparolka Američke akademije za oftalmologiju. Plave oči su novija evolucijska pojava.

Sljedeća najpopularnija boja očiju su plave oči, ali one su novija evolucijska pojava. Svi ljudi s plavim očima dijele jednog zajedničkog pretka. Prvi slučaj plavih očiju bio je genetska slučajnost koja se dalje prenosila.

Treća najrjeđa boja očiju je boja lješnika, mješavina smeđe i zelene, sa zlatnim mrljama. Ovu boju nosi oko pet odsto svjetske populacije. Ljubičaste oči, kakve je recimo imala glumica Elizabet Tejlor, samo su plava nijansa sa svijetlom koje se odbija od okoline i oči pretvara u ljubičaste. Boju očiju određuje melanin koji proizvodi pigmentaciju kose, očiju i kože. Smeđa boja je dominantna, a plava recesivna.

Obojeni dio oka, šarenica, sastoji se od dva dijela, epitela u zadnjem dijelu i strome u prednjem dijelu. Tanak epitel sadrži crnosmeđe pigmente, a stroma ima različite količine pigmenata koji se zovu melanin. Boja očiju direktno je povezana s količinom melanina koji se nalazi u stromi. Ljudi smeđih očiju imaju puno melanina u šarenici, dok ga plavooki imaju puno manje.

Šarenica okružuje zenicu i pomaže kontroli količine svjetlosti koja ulazi u oko. Svjetlost se odbija od melanina na različite načine i stvara iluziju različitih nijansi. Zbog varijacija melanina boja očiju kreće se od vrlo svijetlo plave do tamno smeđe. Zelene šarenice, najrjeđa boja očiju, imaju manje melanina od smeđih očiju, ali više od plavih. Smeđa boja je dominantna, a plava je recesivna.

Melanin ima vitalnu funkciju da štiti naše oči i spjrečava da uđu štetne sunčeve zrake i izazovu kataraktu. Što je više melanina u očima, rizik je manji. To znači, ljudi smeđih očiju imaju manju vjerovatnoću nastanka katarakte ili oštećenja očiju izazvanih suncem, nego plavooke osobe, prenosi Telegram.hr.

Boja očiju je složena

Boja očiju je složena i nije jednostavno zaključiti da će dvoje plavookih roditelja imati plavooko dijete. Boji očiju pridonosi više gena, a glavni je OCA2. Sedamdest i pet posto genetskog doprinosa boji očiju dolazi od ovog gena koji daje upute za stvaranje P proteina koji se nalazi u ćelijama koje proizvode pigment melanin. Dva gena zajedno, OCA2 I HERC2, određuju količinu melanina, a time i boju očiju. Osim gena, na boju očiju utiče debljina šarenice, ako je tanja i nemate puno melanina, oči mogu izgledati sive.

Kod boje očiju važno je i gdje smo rođeni. Smeđa boja prevladava u afričkoj i azijskoj populaciji, a plava u Evropi. Distribucija smeđih očiju veća je u južnoj Evropi, a plave oči su češće sjevernije.

Izlaganje suncu isto ima ulogu u boji očiju. U očima se zbog izlaganja suncu mogu pojaviti pegice. Opasnost sočiva koje mijenjaju boju šarenice.

Osoba može imati oči različite boje, heterohromiju, a tome je uzrok genetska mutacija. Različite boje očiju imaju glumice Kejt Bosvort i Džejn Sejmoor. Ako pretrpite oštećenje nerava oka možete izgubiti boju očiju.

Postoje neka kontaktna sočiva koja vam pomažu da promjenite boju očiju, ali materijal od kojeg se izrađuju nije isti kao kod sočiva za korekciju vida. Takva sočiva povećavaju šanse za upalu rožnjače, čir i trajne ožiljke, upozoravaju oftalmolozi. Lasersko tetoviranje je još jedan način promijene boje očiju, ali još ne postoji siguran način. Jedna od opcija je stavljanje implantata ispred šarenice, ali to je još riskantan postupak.

 Izvor i foto: Kolektiv. Me

Tekst objavila: Ljilja Brajković