Vjerovatno najljepša ljubavna priča u istoriji dolazi iz prve polovine 20. vijeka, kada se britanski prestolonasljednik Edvard (1894 – 1972) zaljubio u američku glumicu Valis Simpson (1895 – 1986). Par je počeo da živi zajedno, ali je 1936. Edvard konačno krunisan za kralja. Po zakonu, nije smio da se oženi ženom koja nije Britanka i veza je trebalo da se rasturi. Ali ne, Edvard je abdicirao i par se vjenčao i živio dugo i srećno, a priča o ljubavi koja je vrijednija od krune postoji i dan danas.
Slušaoce britanskog radija, te davne 1936. godine, koji su odslušali dramatičan kraljev govor o abdiciranju s prijestola, zaplakali su nad onim dijelom govora gdje kralj Edvard spominje voljenu ženu.
“Nije moguće nastaviti nositi teško breme odgovornosti i izvršavati dužnosti kralja bez pomoći i podrške žene koju volim.”
Tako započinje jedna od najvećih ljubavnih priča 20. vijeka.
Britanski kralj Edvard rodio se 1894. godine u Ričmondu, za vrijeme vladavine svoje prabake kraljice Viktorije. Godine 1931. upoznao je njemu fatalnu Volis Simpson, udatu Amerikanku koja je poput meteora ušla u njegov život i otpratila ga do zadnjeg dana. Uslijedio je pakleni period njenog razvoda i priznavanja kao para jer se na nju gledalo s prezirom i nepovjerenjem.
Ali, kako to već biva, što je veće neodobravanje bilo s jedne strane, to je ljubav sve više rasla s druge strane. Kad mu je umro otac, Edvard je 20. januara 1936. godine postao kralj Ujedinjenog Kraljevstva i britanskih prekomorskih dominiona i car Indije. Sve vrijeme svoje kratke vladavine od 325 dana, do 11. novembra 1936, pokušavao je ne samo steći priznanje svoje ljubavne veze, već je i kritikovao vladu zbog siromaštva u kojem su ljudi živjeli, posebno rudari u Velsu.
Zadržao je veliku popularnost u narodu sve do onog kobnog trenutka kad je objavio da će se oženiti ženom koja je bila dva puta razvedena i čiji su muževi živi.
Crkva nije mogla da podrži takav korak. Engleska crkva dopuštala bi takvo nešto monarhu samo u slučaju da je njegova buduća supruga bila udovica, a ni britanski parlament, pa samim tim ni vlada, nisu mogli da odobre ženidbu kralja razvedenom ženom čiji su raniji muževi još uvijek bili živi. Edvard se tako našao suočen s britanskom tradicijom, političkim establišmentom i kontradiktornim mišljenjem građana. Skandalu nije bilo kraja. Edvard je predlagao morganatski brak, gdje bi on ostao kralj, a Volis i njihova buduća djeca ne bi nikad mogli naslijediti krunu. Crkva Engleske, vlada i članovi kraljevske porodice postavili su se kao bedem ispred njegove ljubavne veze, a posebno njegova majka. Ona mu to do smrti nije oprostila. Ostala mu je samo mogućnost da se odrekne prijestola i da svom mlađem bratu Albertu, budućem Džordžu VI, ustupi prijesto.
Kralj Edvard je 10. novembra 1936. godine u dvorcu Vindzor, u prisustvu svoja tri brata, potpisao abdikaciju i odmah nakon toga održao svoj legendarni govor pred cijelom Engleskom. Abdikacija koju je on javno izrekao i obrazložio promijenila je tok istorijskih zbivanja. Krunu je nakon njega dobio brat Albert, budući Džordž VI, otac Elizabete II.
To je bio politički potez jednog monarha bez presedana; prvo kraljevsko obraćanje preko radija ikad, jedan od najvrijednijih radijskih snimaka i stavljanje žene ispred svih prestolonasljedničkih ovlašćenja. Nakon napuštanja britanskog prijestola, Edvard i Volis su dobili titule vojvode i vojvotkinje od Vindzora, pa su ostatak života proveli živeći u egzilu, uglavnom u Francuskoj. Edvard je svoj život finansirao rentom koju mu je brat Džordž VI dodijelio i novcem koji je stekao prodavši posjede u Balmoralu i Sandringamu.
Odlazak u Njemačku kod Adolfa Hitlera 1937, pred sam početak Drugog svjetskog rata, dao je naslutiti Edvardovu osvetu svojoj porodici ili pak njegove nacionalističke sklonosti. Naime, poslije vjenčanja Edvard i Volis proveli su neko vrijeme u Francuskoj, a kad su htjeli da se vrate u Englesku, njegov brat, žena i što je Edvardu najteže palo, njegova majka, oštro su se suprotstavili i ucijenili ga novcem. Njegovi savremenici smatrali su ga fašistom i nacionalistom. Nakon Edvardove smrti, 1972. u Parizu, Volis je živjela do 1986. godine. Sahranjeni su na kraljevskom groblju u Vindzoru.
izvor:cdm
