Apalusa, akhalteke, arapski, andaluzijski, frizijski, lipicaner, holštajner, kvarter, mustang… Ovo su samo neke od preko 200 današnjih rasa konja širom svijeta.
Iako se razlikuju po karakteristikama, boji i kvalitetu dlake, sve one pripadaju jednoj vrsti: Equus caballus ili domaćem konju.
Farmer spriječio izumiranje rase
Desetinama hiljada godina ljudi su stvarali različite rase parenjem konja sa željenim osobinama, u zavisnosti od njihove namjene. Prava mala umjetnička djela, na kojima su predstavljeni preistorijski konji sa leopard pjegama, nalaze se na brojnim zidovima evropskih pećina. U Sjevernoj Americi, Probušeni Nosevi, narod današnjeg pacifičkog sjeverozapada SAD, stvorili su originalnu rasu konja: njih su doseljenici nazivali "palus", po istoimenoj rijeci koja je tekla kroz srce zemlje Probušenih Noseva. Postepeno, ime je evoluiralo u apalusa i zvanično je prihvaćeno 1938. godine.
Nakon vojnog poraza i naseljavanja u rezervate 1877. godine, Indijanci su izgubili ne samo 2.000 konja, već i tradiciju njihovog gajenja. Zahvaljujući naporima Kloda Tomsona, farmera iz Ajdaha koji je osnovao Klub ljubitelja apalusa, rasa je spasena od iščezavanja. Godine 1995, naslednici Probušenih Noseva otpočeli su sopstveni program uzgoja nove rase konja, ukrštanjem apaluse sa konjima akhal-teke iz srednje Azije.
Tri najvažnije karakteristike
Ovi krupni konji imaju veliku glavu, izražajne oči, male špicaste uši, lijep vrat i široka prsa. Njihov rep svilenkaste dlake postavljen je izuzetno visoko. Apalusa su veoma izdržljivi konji visine 142-163 cm i teški od 450 do 570 kilograma. Njihova osobenost su složene mrlje nalik leopardovim šarama. Prošaranost se javlja u nekoliko preklapajućih obrazaca na nekoliko osnovnih boja dlake. Tri najznačajnije odlike apaluse su: mrljama prošarana dlaka, prugasta kopita i oči sa izraženo bijelim bionjačama. Ženke (kobile) na svijet dolaze svijetlo obojene i potamne s vremenom, ili obratno: svijetla dlaka na rođenju potamni sa godinama.
Apalusa su izdržljivi, snažni, poslušni i radni konji koji dobro skaču i trče i izvanredno galopiraju. Populacija apalusa je u porastu, a udruženje njihovih odgajivača održava izložbe, revije i takmičenja kako bi se promovisao razvoj rase. Ovo su miroljubivi i poslušni konji i često postaju ljubimci djece na farmama.
Problematičan vid
Apalusa ima genetsku predispoziciju za uveitis (upala oka) koji izaziva sljepilo ako se ne liječi pravilno. Osamdeset procenata svih slučajeva uveitisa primijećeno je kod apalusa sa mrkosivom ili svijetlo obojenom kožom, malom količinom pigmenta oko kapaka i retkoj dlaci na grivi i repu. Apalusa je izložena riziku od noćnog sljepila, nasljednog poremećaja koji s vremenom ne napreduje.
Izvor i foto: Nezavisne novine
Tekst objavila: Ljilja Brajković
