Zašto nam je ptica feniks asocijacija na postojanost

Feniks je mitska sveta ptica u koju su vjerovali Egipćani i drugi drevni narodi, i koja se najčešće dovodila u vezu sa obožavanjem Sunca.

Egipćani su ga zvali benu, a bio je simbol njihovog boga Sunca Ra.

Za egipatskog feniksa se vjerovalo da je bio veliki kao orao, sa predivnim zlatnim i jarkocrvenim perjem i da je imao milozvučan poj. Prema legendi, mogao je postojati samo po jedan feniks, koji je živio 500 godina (ili više, zavisno od izvora). On bi na kraju životnog ciklusa napravio sebi gnijezdo od grana mirisnog bilja i začina, zapalio ga i izgoreo u plamenu. Iz te vatre rodio bi se novi feniks, koji bi pepeo svog prethodnika zatvorio u jaje od smirne i odneo ga u sveti grad Heliopolis (sedište kulta boga Ra), gdje bi položio jaje na oltar boga Sunca. Feniks je na taj način bio simbol besmrtnosti. On takođe simbolizuje ponovno rođenje, nadu, čestitost, postojanost, vjeru, vječnost, svjetlost.

Feniks je u grčke i rimske mitove dospio iz egipatske religije. Rimljani su oslikavali njegov lik na novčićima i medaljama u želji da Rimsko carstvo traje vječno.

U Kini, ptica fenghuang (zaštitnica kineskih vladara) u stvari je ptica feniks.

U ruskom folkloru poznat je kao žar-ptica, a kod Jevreja pod imenom milkam.

Feniks je centralna figura i u libanskoj staroj i modernoj kulturi.

Izvor:CdM