Vjerovatno ste primijetili da su u svim autobusima sjedišta šarena. To nije slučajnost.
Ako u svom domu imate presvlake od tkanine, poput onih za kauč ili trpezarijske stolice, pokušajte da udarite po njima. Ovaj neobičan eksperiment ubrzo će se pretvoriti u poduhvat čišćenja, zbog oblaka prašine koji će se pojaviti u prostoriji. Sva ta prašina nastaje od samo nekoliko ljudi koji svakodnevno koriste taj namještaj.
S druge strane, na sjedištima u autobusu dnevno sjedi stotine putnika pa možemo samo zamisliti, vodeći se gore opisanim eksperimentom, koliko bi prašine izašlo iz tih presvlaka. Kako bi se proces čišćenja autobusa minimizirao i olakšao, usvojeno je efikasno rešenje.
Iako estetski neprivlačni i neobični, prepoznatljivi uzorci sjedišta u autobusima osmišljeni su kako bi sjedišta izgledala čista i neistrošena. Tajna leži u vrsti materijala koji se koristi za njihove presvlake.
Posebna tkanina
Na prvi pogled ne čini se da se puno razmišlja o odabiru tekstila za presvlake u javnom prevozu. Međutim, to nije slučaj.
Presvlake javnog prevoza moraju da budu multifunkcionalne. Iako im estetika nije jača strana, postoje brojne prednosti ove posebne tkanine – na primjer, ona sprječava širenje požara! Ova tkanina zamišljena je kao prozračna tkanina koja putnicima omogućuje relativno lako putovanje s obzirom na temperaturu vazduha. U isto vrijeme, materijal bi trebalo da bude dovoljno izdržljiv da izgleda maksimalno očuvano što duže vremena, bez obzira na to koliko se ili kako koristi.
Iako su se u prošlosti koristili materijali kao što su drvo i vještačka koža, vremenom je postalo jasno da ovakva rješenja nijesu održiva, ali ni udobna. Pa tako vozovi za kratke relacije, metroi i podzemne željeznice i dalje imaju sjedišta izrađena od tvrdog polikarbonata, pa čak i nerđajućeg čelika, za izradu sjedišta.
Moket– tajna održivosti i udobnosti
Moket, ili tepih na francuskom, materijal je za koji se prvi odlučio londonski transportni sistem. On je mješavina poliestera (85%) i najlona (15%), a način na koji su niti ovoga materijala tkane daju mu plišanu, baršunastu teksturu. Takođe, u poređenju s tradicionalnim tkaninama, moket nudi mnoge prednosti:
– Jeftini su za proizvodnju i izuzetno izdržljivi, što ih čini najekonomičnijim izborom tkanine za korišćenje u javnom prevozu.
– Baršunasto tkanje obezbjeđuje da se prljavština ili prašina nakupljaju duboko unutar tkanine, bez vidljivih mrlja.
– U poređenju s kožom i vinilom, moket je uopšteno prozračan materijal. To uveliko smanjuje nelagodu na mjestima gdje koža dolazi u direktan kontakt s tkaninom.
– Tkanina je specifična u interakciji vatrom i vodom. Otporna je na vatru, što pomaže u sigurnosti od požara. Istovremeno, u kontaktu s vodom ne ostaje dugo natopljena jer voda ostaje na krajnjoj spoljnoj površini vlakana i raspršuje se na većoj površini, čime se brže suši.
Neke od smjernica za dizajn autobusnih sjedišta:
-Dizajn ne bi trebalo da sadrži velike mrlje jedne boje.
-Trebalo bi da se koriste dublje nijanse, poput plave, žute i kestenjaste.
-Monotoniju treba razbiti korišćenjem raznih oblika i uzoraka.
-Uzorak odabran za jednu kvadratnu jedinicu treba ponoviti preko cijele serije te tkanine.
Kada je javni prevoz u pitanju, dugotrajna održivost i minimalna potreba za održavanjem imaju prioritet nam estetskom privlačnošću, zbog čega nikada nećemo vidjeti impresivan izgled javnog prevoza. Način na koji se stvaraju uzorci na sjedištima u javnom prevozu jednak je onome za izradu kamuflažnih materijala za vojnu primjenu koji se generišu pomoću složenih algoritama, a pomažu vojnicima da se stapaju s okolinom.
Izvor i foto: Kolektiv. Me
Tekst objavila: Ljilja Brajković
