Nacionalni park koji su putnici proglasili osmim svjetskim čudom

Treba napomenuti da je riječ o nacionalnom parku punom planina, glečera, jezera i rijeka...

Tores de Pejn je najveći i najposjećeniji čileanski park, a ono što ga čini još privlačnijim je i činjenica da je to posljednji dio tzv. Rute do kraja svijeta.

Prije skoro deset godina čileanski Nacionalni park Tores del Pejn proglašen je osmim svjetskim čudom u istraživanju koje je sproveo "Virtual Tourist", u konkurenciji 300 različitih destinacija. Malo je reći da je ovo titula koja intrigira više nego Uneskova baština ili naziv nacionalnog parka. Pa, po čemu je ovaj park takvo čudo?

Najprije, treba napomenuti da je riječ o nacionalnom parku punom planina, glečera, jezera i rijeka, a smješten je u južnoj čileanskoj regiji poznatoj pod imenom Patagonija.

Najpoznatiji i najprepoznatljiviji dio ovog parka je planinski lanac sastavljen od tri granitna tornja. Riječ pejn označava plavu boju, a tores stubove. Posmatrani izdaleka, ovi stubovi se samo nijansom razlikuju od plavetnila neba iznad i iza sebe, te vode ispred sebe.

Tornjevi nose imena "Torres d'Agostini", "Torres Central" i "Torres Monzino", a uzdižu se i 2.500 metara iznad nivoa mora. Upravo to je možda i najljepši prizor koji je doveo do titule svjetskog čuda, ali treba uzeti u obzir i činjenicu da se ovdje nalaze i neka od najljepših glacijalnih jezera na svijetu: Grey Pehoe, Nordenskiold i Sarmijento.

Tores del Pejn je najveći i najposjećeniji čileanski park, a ono što ga čini još privlačnijim je i činjenica da je to zadnji dio tzv. Rute do kraja svijeta.

Takozvana staza W je planinarska staza koja obilazi najveće turističke atrakcije parka Tores del Pejn, a dugačka je preko 60 kilometara. Ime je dobila po obliku slova W koje se vidi kad se posmatra iz ptičje perspektive, a putem se nalaze planinarske kućice i mjesta na kojima je moguće kampovanje.

Dobro je znati da, ako krenete u ovaj pohod, nećete u potpunosti biti prepušteni na milost i nemilost divljini, a opet ćete doživeti ono najljepše od nje.

Izvor i foto: Analitika

Tekst objavila: Ljilja Brajković