Frazem s koca i (s) konopca (sakupiti, prikupiti i sl.) upotrebljava se kad se želi reći da je nešto (obično kakav krug, grupa ljudi) sastavljeno, prikupljeno sa svih strana, bez izbora i kriterijuma, od svakakve, najgore vrste. Postoje brojni primjeri koji potvrđuju takvo tumačenje. U jednoj narodnoj pjesmi, koju je zabeilježio Vuk Karadžić, stoje, pored ostalih, i ovi stihovi: „Pokupili zlice i zlikovce, Buljumbaše s koca i konopca, Te ga rani sirotinja raja.”

I u jednom dijelu publiciste Rodoljuba Čolakovića nalazi se ovakav primjer: „U ustanak se ubaciše nekakvi probisvjeti bez roda i imena, čifuti, balije, šokci, odbjegli robijaši, ljudi s koca i konopca.” Ti primjeri, i drugi navedeni u Rečniku SANU, kao i oni zabilježeni u svakodnevnom govoru, svjedoče da je frazem s koca i (s) konopca kod nas veoma čest i da se upotrebljava u raznim funkcionalnim stilovima. Ostaje, međutim, da se pobliže objasni kako je nastao sam taj izraz i ko su ti zlikovci sabrani s koca i konopca.

To su oni koji su zbog raznih zlodjela osuđeni na smrt nabijanjem na kolac, što je kod nas bio običaj sve do sredine XIX vijeka, posebno za vreme turske vladavine, ili na smrt vešanjem (konopcem). Za njih se, jer su pobegli sa vješala ili izbjegli nabijanje na kolac, kaže da su s koca i (s) konopca. Otuda je u tom izrazu naglasak na okupljanju zlih i pokvarenih ljudi, onih, dakle, koji se ne libe nikakvih zločina.

U vezi sa nabijanjem na kolac (koje je najslikovitije opisao Ivo Andrić u romanu Na Drini ćuprija) i vješanjem pomoću konopca, kao najtežim kaznama za zločinstva, postoje kod nas i drugi slikoviti izrazi, kao što su: omastiti kolac („biti nabijen na kolac”), omastiti konopac („biti obešen”), sukati (kome) konopac („pripremati nekome smrt”), goniti kocem i konopcem („nemilosrdno kažnjavati”) itd.

izvor:cdm