Među mnogim pomorskim mitovima i legendama, malo koja je popularna kao legenda o Letećem Holanđaninu. Mnogi su tvrdili da su vidjeli sablasni brod kapetana Hendrika van der Dekena otkako je potonuo 1641. godine. Zbog svoje drskosti, kapetan Van der Deken i njegova posada, prokleti su da plove po nemirnom moru do sudnjeg dana.
Kapetan van der Deken uputio se na rizično putovanje iz Holandije, do Indije, da bi kupio unosnu robu, kao što su začini, boja i svila. On i njegova posada su nailazili na mnoge prepreke, ali su na kraju ipak stigli tamo gdje su krenuli. Poslije kupovine velike količine robe i nekoliko sitnih popravki na brodu, kapetan je sa svojom posadom krenuo u Amsterdam. Kada su obilazili oko obale Afrike, van der Deken je pomislio da bi bilo dobro da se sa svojom posadom iskrca u blizini Rta dobre nade u Južnoj Africi, dok se nemirna voda malo ne smiri.
U trenutku kada su prolazili pored Rta dobre nade, kapetan van der Deken je bio zamišljen. Iznenada je počela strašna oluja koja je prijetila da prevrne brod i posada je preklinjala kapetana da se vrati nazad, ali on je odbio. Neki tvrde da je kapetan bio lud, a drugi da je bio pijan, ali iz nekog razloga je naredio svojoj posadi da nastavi dalje, uprkos jakom nevremenu. Zapalio je svoju lulu i pušio, dok su ogromni talasi udarali u brod. Vjetrovi su parali jedra, dok je voda ulazila u trup, a kapetan je držao svoj kurs, izazivajući gnijev Svevišnjeg, dok je izgovarao bogohulne riječi.
Nemoćna posada je tada odlučila da uzme stvar u svoje ruke i digla je pobunu, a kapetan van der Deken je ubio vođu pobune i njegovo tijelo bacio u more. Tog momenta, kada je tijelo pobunjenika dotaklo vodu, brod se obratio kapetanu, pitajući ga da li je uopšte planirao da se ukrca u luku. Kapetan je odgovorio: Neka sam vječno proklet ako mi je bila namjera da se ukrcam u luku, ne pomjerio se s mjesta do sudnjeg dana. Na to je dobio sljedeći odgovor: Zbog svojih postupaka bićeš osuđen da čitavu vječnost ploviš okeanima sa duhovima svoje mrtve posade, osuđujući na smrt svakog ko ugleda tvoj avetinjski brod i da nikad ne stigneš do luke, niti spoznaš trenutak mira. Čemer će biti tvoje piće, a usijano gvožđe tvoje meso.
Kapetan Van der Deken, poznatiji kao Leteći Holanđanin, od tada plovi svojim ukletim brodom širom svijeta. Mornari tvrde da on brodove navodi na pogrešan put, kako bi se nasukali na kamen ili greben. Oni kažu da, ako pogledate prema snažnoj oluji koja dolazi sa Rta dobre nade, vidjećete kapetana i skelete njegove posade, ali budite pažljivi: legenda kaže da će onaj, ko ugleda Letećeg Holanđanina, umrijeti strašnom smrću.
Legenda je nevjerovatnu popularnost dostigla zahvaljujući Vagnerovoj operi “Leteći Holanđanin”, međutim razlog njene popularnosti leži upravo u tome što su mnogi moreplovci prijavili da su videli prikaz ukletog broda kada su na otvorenom moru uočili oluju. Jedan od najpoznatijih susreta sa avetinjskim brodom zabilježio je 11. jula 1881. godine u svom dnevniku budući kralj Džordž V, koji je sa svojim bratom Albertom Viktorom plovio u blizini obale Australije. On je zapisao da je toga dana, u četiri sata ujutru, ugledao fantomski brod, obasjan crvenom svjetlošću i bio je ubijeđen da je to Leteći Holanđanin. On tvrdi da je trinaest osoba vidjelo isto što i on, ali da broda nije bilo kada su se približili tom mjestu.
U njegovom dnevniku stoji i podatak da je mornar, koji je prvi prijavio da je ugledao Letećeg Holanđanina, ujutru u 10:45 pao sa najvišeg jarbola na brodu.
Naučnici danas imaju logično objašnjenje ovog fenomena: Holanđaninov brod bio je ništa drugo, nego obična fatamorgana, prelamanje svjetlosti.
izvor:cdm
