Različiti kulturni stavovi i socio-ekonomski faktori igraju ključnu ulogu u broju radnih sati koje poslodavci očekuju od radnika. Ne postoj tačno utvrđena radna satnica u svijetu, pa tako ni produktivnost nije svuda ista. Ipak, da li je stvarno neophodno da provodimo više od 40 sati nedjeljno na poslu?
Još smo daleko od petnaestočasovne radne sedmice (screenshot Youtube) Još smo daleko od petnaestočasovne radne sedmice (screenshot Youtube)
Najnoviji podaci Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) pokazuju da radni dan najduže traje u Meksiku, a da nasuprot njima, Njemci imaju najkraće radno vrijeme.
Istraživanje OECD-a utvrdilo je da prosječan Meksikanac radi 2.255 sati godišnje, odnosno oko 43 sata nedjeljno. U Evropi, najdužu radnu satnicu imaju Grci, koji rade prosječno 2.035 sati godišnje
U odnosu na Meksikance i Grke, Njemci u radu potroše skromna 1.363 sata godišnje, što je skoro za trećinu manje nego u Meksiku. I u Sjedinjenim Državama satnica je znatno manja nego u Meksiku, jer Amerikanci u prosjeku provedu 1.783 sata na poslu.
Različiti kulturni stavovi i socio-ekonomski faktori igraju ključnu ulogu u broju radnih sati koje poslodavci očekuju od radnika.
U Meksiku, dugogodišnji strahovi od nezaposlenosti, zajedno sa slabim zakonima o radu, znače da se maksimalna 48-časovna radna nedelja rijetko primenjuje.
Sa druge strane, u Južnoj Koreji radni dan duže traje zbog želje da se ojača ekonomski rast.
Ipak, poštujući zabrinutost zbog socijalnih problema, koji uključuju nisku stopu nataliteta i usporavanje produktivnosti, predsjednik Mun Džae-in je podstakao smanjenje radnog vremena u zemlji i omogućio radnicima "pravo na odmor".
Kad je riječ o Japancima, u svijetu poznatim kao velikim radnicima, izgleda da ipak rade ispod prosjeka OECD-a. Uprkos tome što je riječ o prekomjernom radu (karoši), prosječan japanski radnik radi 1.713 sati godišnje. Japanska vlada morala je svojevremno da ograniči prekovremeni rad.
Kako stoje stvari, izgleda da dužina radnog dana ne utiče mnogo na produktivnost. Najbolji primjer za to je Nemačka, inače članica OECD-a, koja i uprkos najkraćoj satnici uspijeva da zadrži visok stepen produktivnosti. Zapravo, prosječan njemački radnik je 27% produktivniji od britanskog kolege.
Holanđani, Francuzi i Danci takođe rade u prosjeku manje od 1.500 sati godišnje.
izvor:rtcg
