Aron Joder je počeo da se bavi trčanjem još dok je bio u osnovnoj školi. On je provodio sate trenirajući na atletskoj stazi ne bi li ostvario najbolje rezultate na lokalnim i državnim takmičenjima. Njegov trud se isplatio pa je zahvaljujući trčanju zaradio stipendiju za koledž.

Nažalost, svijetlu budućnost u ovoj sportskoj disciplini je omela opaka povreda koljena.

Aron više nije mogao da trči kao ranije bez velikih bolova i doktori su mu preporučili da prestane. Ipak, strast prema ovoj aktivnosti je bila suviše jaka. On je jednostavno morao da pronađe način da ponovo trči pa je odlučio da proba nešto nesvakidašnje. Naime, on je otkrio da kada trči unazad uopšte ne osjeća bol u svom koljenu, ali jednako zadovoljava svoju potrebu za ovom aktivnošću. Ubrzo je počeo svuda da praktikuje ovakav način trčanja, čak i na traci za trčanje u teretani!

Ginisov rekord za najbrže pretrčanu milju unazad postavio je 2015. godine, a danas radi kao trener mladih atletičara koje ponekad ohrabruje da pokušaju da trče na njegov način kako bi razbili monotoniju treninga.

Aron možda nije ispunio svoje dječačke snove da trči na Olimpijskim igrama, ali mu je svakako pošlo za rukom da svojim primjerom postane inspiracija milionima ljudi koji se nalaze u naizgled bezizlaznim situacijama i pokaže im da snaga volje i vjera u sebe stvarno čine čuda.

izvor:cdm