Huana Munjos(53) iz španskog grada Kadiza živi skoro 13 godina u prilagođenom staklenom kavezu koji je štiti od svih stvari koje bi je inače ubile.
Noćna mora ove Španjolke započela je prije 29 godina, i to da ne povjerujete s krompirima, koje je njen suprug posadio u njihovom dvorištu. Čim je Huana je dotakla krompire usne i oči su joj počele oticati te su je hitno su odveli ljekaru.
Od tada kada bi god dotakla krompir,odnosno kad god bi došla u kontakt s raznim hemikalijama, patila bi od povraćanja, umora, iritacije kože, asfiksije i raznih alergijskih reakcija.
Vjeruje da su okidač bili pesticidi s kojima su tretirali krompire, koji su zabranjeni nekoliko godina kasnije.
Huani je dijagnostifikovana četiri životno ugrožavajuća stanja – višestruka hemijska osjetljivost (MCS), fibromijalgija, sindrom hroničnog umora i elektrosenzitivnost. Rješenje za njeno stanje bilo je da se izoluje i počne živjeti u staklenom kavezu.
Huana ne smije napuštati kavez bez vrlo striktnog protokola, a svi koji ulaze u njega moraju se najprije istuširati s ekološkim sredstvima za čišćenje i nositi samo organsku pamučnu odjeću.
Najbolnije od svega joj je što je njena porodica ne smije ni dirati jer ako bi to učinili time bi joj ugrozili život!
Huanino dvoje djece, od 26 i 29 godina, smeju je zagrliti samo dvaput godišnje i to tek nakon nekoliko dana pripreme.
Huanin suprug u vrtu uzgaja organsko povrće, a dva puta mjesečno Huana jede organsko meso od provjerenih proizvođača. Četiri ili pet puta mjesečno jede ribu. Smije nositi isključivo organski pamuk i koristi keramičku masku, izrađenu po narudžbi u Njemačkoj, da udahne kiseonik kada osjeti da ostaje bez daha.
Zbog MCS-a svoj svojevrsni stakleni kavez – “zatvor” smije napustiti samo jednom godišnje i to samo kada ide kod doktora.
Naime, prije nekoliko godina njoj je dijagnostifikovan kancer dojke i mora ići na godišnje preglede u bolnicu.
izvor:cdm
