Šigeaki Hinohara je bio Japanac koji je ovaj svijet napustio 2017, ali je tokom svog života dugog više od jednog vijeka, radio punom parom i sa istom strašću prema medicini, kao i prvog dana...

Japan je prvi na listi najdugovječnijih nacija, a ne možemo reći da žive bez stresa, prije svega uzimajući u obzir njihovu radnu etiku. I dalje je upitno da li je riječ o ishrani, genetici ili nečemu trećem.

Jedan od takvih "blistavih primjera" je i, sada pokojni, dr Šigeaki Hinohara (Shigeaki Hinohara), koji je 2017. umro u 105. godini života, i to kao predsjedavajući Međunarodnog univerziteta Sveti Luka i počasni predsjednik Međunarodne bolnice Sveti Luka, iz Tokija.

Kažu da je imao izvanredan život, a u čemu je bila njegova tajna? Sudeći po tome što je radio do kraja života, čini se da mu je posao prijao i donosio više lijepog, nego stresa. On nije žurio u penziju. Slijedio je ova "pravila" koja vam mogu pomoći da bolje organizujete svoj privatni, ali i poslovni život.

"Nemojte se penzionisati. Ali, ako baš morate, učinite to daleko posle 65. godine"

Prosječna starost za odlazak u penziju, u većem dijelu svijeta, jeste oko 65. godine, ali je Hinohara na stvari gledao malo drugačije.

U intervjuu za "The Japan Times" je davne 2009. godine rekao sljedeće: "Sadašnja starosna granica za penzionisanje je određena prije pola vijeka, kada je prosječni životni vijek u Japanu bio 68 godina, i kada je bilo samo 125 Japanaca starijih od 100 godina".

Da njegov stav nije "prazna priča", govori i činjenica da je liječio svoje pacijente nekoliko mjeseci prije smrti, u knjizi za zakazivanje je pisao termine za narednih 5 godina i radio je do 18 sati dnevno.

"Uvijek radi dvije stvari: koristi stepenice i okupiraj mozak"

Hinohara je naglašavao važnost redovnog vježbanja, nije koristio lift već stepenice, i to tako što je preskakao jedan red. To je bio njegov trik za "buđenje" mišića. Sam je nosio svoje kofere i stvari, i u poznim godinama, a tokom 12 mjeseci bi održavao do 150 predavanja, obično govoreći 60 do 90 minuta.

Njegova ishrana bila je "spartanska", jer je gojaznost smatrao jednim od najvećih problema današnjice.

- Za doručak pijem kafu, čašu mlijeka i sok od pomorandže sa kašikom maslinovog ulja. Ručak se sastoji od mlijeka i nekoliko biskvita, a nekada ni ne jedem, ako sam zauzet. Nikada nisam gladan, jer sam fokusiran na svoj rad. Večera je povrće, malo ribe i pirinča, i dva puta nedjeljno 100 grama nemasnog mesa - govorio je.

Takođe je smatrao da čovjek mora stalno da "upošljava" svoj mozak. Prema njegovom mišljenju, onaj ko nema skroz ispunjen raspored - brže stari i umire. Ali, ne radi se samo o poslu i izvršavanju obaveza, već i o aktiviranju moždanih vijuga na druge načine.

"Pravila donose stres, olabavite ih"

Iako je jasno promovisao vježbanje i planiranu ishranu, kao puteve ka dužem i zdravijem životu, Hinohara je istovremeno tvrdio da ne treba da budemo opsjednuti ograničavanjem svog ponašanja.

- Svi se sjećamo kako bismo ponekad, kada smo se igrali kao djeca, zaboravili da jedemo ili spavamo - govorio je, i isticao: "Verujem da možemo da zadržimo takav stav kao odrasli. Najbolje je ne umarati tijelo sa previše pravila".

Ričard Overton, jedan od najstarijih američkih veterana iz Drugog svjetskog rata, vjerovatno bi se složio. On je sve do svoje smrti, u 112. godini, pušio, pio viski, jeo prženu hranu i sladoled svakodnevno.

Izvor I foto: Kolektiv.me

Tekst objavila: Jasminka Mulić