Pod teretom ljubavi, mostovi širom svijeta odolijevaju katancima na koje parovi ispisuju svoja imena i postavljaju na ogradu. Kako bi ovjekovječili svoju ljubav i zauvijek ostali povezani, ključeve bacaju u rijeku. Neki od njih, kao što je Most umjetnosti, Pont des Arts, u Parizu djelimično su se urušili pod težinom silne ljubavi i 45 tona gvožđa.

Prvi katanci na pariškom mostu su se pojavili 2008. godine a most je pokleknuo šest godina kasnije. Parižani su uklonili katance i obnovili most tako da se opipljivi zavjet ljubavi više nema za što pričvrstiti i zatražili „Ako volite Pariz nemojte uništavati naše mostove“.

Na društvenim mrežama su osvanule grupe poput „No love locks“ (Bez ljubavnih katanaca) na kojima je i objavljeno kako je Dan zaljubljenih ujedno dan bez katanaca. Bez obzira na pokušaje da se zaustavi entuzijazam turista, katanci su ubrzo osvanuli na drugim mostovima u Parizu.

Iako je Francuska popularizovala običaj, Pariz nije prvo mjesto gdje se pojavio ritual. O tome koji je most bio prvi kruži nekoliko teorija, a prema jednoj od njih izvor se krije kod susjeda – u Vrnjačkoj Banji u Srbiji.

Uoči Prvog svjetskog rata učiteljica Nada i vojnik Relja sastajali su se na Mostu ljubavi, gdje su se i obećali jedno drugome, ali planove im je pokvario rat. Relja se iz rata nikada nije vratio zbog Grkinje u koju se zaljubio, a Nadi se slomilo srce.

U želji da sačuvaju svoju ljubav djevojke iz Vrnjačke Banje su na katance su ispisivale imena, vezala ih za ogradu mosta, a ključeve simbolično bacale u rijeku.

Prema drugoj teoriji, tradicija ljubavnih katanaca započela je u Kini, gdje drevni običaj nalaže da će ljubav ostati čvrsta sve dok katanac ostane na lancu.

Pokušaj “katančenja ljubavi” dogodio se i u Podgorici. Na Visećem mostu, odnosno Gazeli, pojedini zaljubljeni parovi kačili su katance sa urezanim imenima ili inicijalima.

Tradicija nije nastavljena. Znači li to da Podgoričani nisu romantični?

Izvor: Cdm