Na dva kilometara od Prolom banje u pravcu visova Radan planine, nalazi se Most tajnih želja. Nekada je nosio nazov Most ljubavi, a za razliku od Mosta ljubavi u Vrnjačkoj Banji, gdje parovi u znak vječne ljubavi zaključavaju katanac, a ključ bacaju u rijeku, ovdje se zaključavaju uspomene na doživljenu avanturu.
Kako je jedan obični drveni most preko bistre Prolomske reke, preko koga prelaze gosti Prolom banje da bi šetnjom uskim puteljcima i stazama napunili pluća čistim radanskim vazduhom, a idu i šumari i drvoseče, postao Most ljbavi, postoji anegdota ili već legenda koja se prepričava među gostima, a više među gošćama, Prolom banje.
Zabilježeno karminom
Odličan poznavalac ovih krajeva, šumarski inženjer i šef Šumske uprave u Kuršumliji Branislav Prolović, kaže da zbog prirode svog posla mnogo vremena provodi na terenu gdje nailazi na goste i razgovara sa njima, i nije ga mnogo iznenadilo kada je na mostu osvanuo natpis Most ljubavi.
“Ono što je sigurno je da je tekst napisala ženska ruka. Pričaju da jeu Prolom banji desetak dana provela jedna gospođa srednjih godina, koja je za razliku od ostalih stalno šetala sama po brdima. Na licu joj niko nije vidio osmijeh, već samo duboko urezanu tugu. Često je prolazila preko mosta i dugo se zadržavala na njemu posmatrajući bistru riječicu. Međutim, jedne večeri naišao je muškarac koji je u njoj izazvao takve emocije i strast, koji su zauvijek izbrisali tugu sa njenog lica i pomogao joj da shvati da život na prestaje u pedesetim”, priča Prolović. Dama je drhtavom rukom karminom na mostu napisala riječi Most ljubavi, a sjutradan je „krivac“ za njenu sreću te riječi podebljao shvatajući, poslije neprospavane noći, da je i on doživio avanturu za pamćenje.
O tajni se priča
Da li je tajanstveni ljubavnik bio takođe gost ili mještanin, nikada se nije saznalo.
Prema Prolovićevoj priči, promjena raspoloženja usamljene i tužne dame nije prošla nezapaženo među banjskim gostima. Mnogi su pokušali diskretno da saznaju šta, ili ko je izmamio osmijeh na njenom licu, ali ona nije htjela da ispriča šta se desilo. Ipak, “priča se sama ispričala”.
Lik ljubavnika u vodi
Priča o dami je postala legenda koju svaki gost koji dođe u Prolom banju vrlo brzo sazna, pa žene prilikom šetnji sve češće zastaju kod ograde mosta, posmatrajući svoj odraz u bistroj vodi, očekujući da pored svog lika, kako kaže priča, ugledaju i lik tajanstvenog ljubavnika.
“Ovaj most je već dotrajao i postojala je opasnost da se sruši. Zato smo odlučili da na istom mjestu sagradimo novi i jači od betona. Međutim, kada su započeli radovi nekoliko gošći je protestovalo što to radimo. Dilemu da li da ga vratimo u prvobitno stanje ili da gradimo novi, razriješila je takođe jedna gošća Prolom banje, koja je predložila da ipak sagradimo novi most i stavimo natpis Most tajnih želja“, kaže Prolović prepričavajući njene riječi da ne može svako da doživi ljubav, ali svako može da ima želju, makar tajnu.
Da bi izašli u susret gostima banje šumari su osmislili i polukružno odmaralište na mostu sa ogradom i lančićima na kojima parovi kao znak vječne ljubavi zaključaju uspomenu na doživljenu strast ili samo želju za njom.
Izvor: Cdm
