„A jesu li”, kao uzgred pitam, „popunjene bukvice?” „I bukvice i objave”, kaže. „I potpisane već. Samo da sutra predate uniforme i ćebad i vojno”.
Ko se sjeća ovog odlomka iz romana „Kad su cvjetale tikve” Dragoslava Mihailovića, možda mu se u prvi mah učinila neobičnom upotreba riječi bukvica, koje se većina sjeti kada „nekome treba da očita bukvicu” – u smislu da nekoga prekori, izgrdi, održi mu lekciju i sl.
Međutim, u kontekstu iz romana u kome Ljuba Vrapče pokušava dan ranije da izađe iz vojske, bukvica je vojnička isprava, vojna ili radna knjižca.
A šta predstavlja bukvica iz izraza očitati nekome bukvicu? Mogu se naći tumačenja na internetu koja ovaj izraz povezuju upravo sa značenjem vojnog dokumenta, dakle, očitati nekom pravila ponašanja (kao u vojsci). Međutim, vjerujemo da je ovaj izraz stariji od toga.
Kako Jezikofil piše, osnovno značenje bukvice nudi značenje azbuka (utvrđen red slova) i ispoređenje sa imenicom bukva2 u zastarjelom značenju – slovo. Dakle, sada smo već blizu odgovora – očitati nekome bukvicu (azbuku) znači reći mu nešto kako ide po redu, protokolu i sl., ili mu održati slovo, odnosno govor (jedno od značenja riječi slovo je upravo govor, besjeda). Dakle, održati nekome govor, ali o ispravnom ponašanju, nakon neke greške, propusta i sl.
Bukvica, tj. azbuka, vodi nas do naziva za slovo b u staroslovenskoj azbuci – buki (stsl. buky), što je u vezi sa bukvom, po čijoj se kori u stara vremena pisalo.
Prisutne su i različite varijane ovog izraza, umjesto bukvice, nekome se može (o)čitati (iščitati) buruntija (tur. pismena naredba, zapovijest, prekorna poruka), katavasija (grč. pjesma iz kanona), krune i krunice (brojanica, niska čija se zrna prebiraju pri molitvi), Adžikuran (Kuran), Očenaš, litanija (molitva Bogorodici), vakela (pouka sa prebacivanjem, ukor), levita (prigovor, prekor, kritika), predika, propoved, čitulja i sl. Varijantne forme dobro pokazuju da je u pitanju govor, prekor obično zbog narušavanja moralnih načela.
Kao što vidimo, prekoriti nekoga, izgrditi ga, opomenuti ili posavjetovati često se dovodi u vezu i sa čitanjem (govorenjem) neke molitve, kao čina koji se sastoji iz određenih etičkih pouka ili skupa pravila.
Izvor: Cdm
