Znak pitanja je već dugo dio našeg svakodnevnog pismenog izražavanja, a istorija njegovog nastanka još nije razriješena mada postoje mnoge veoma zanimljive teorije.
LEGENDA
Pojedini smatraju da se ovaj znak upotrebljavao na mapama prilikom označavanja mjesta koja do tog trenutka nisu bila istražena. Po ovoj legendi, oblik znaka pitanja predstavlja rep radoznale mačke, te po toj analogiji znak uzvika koji predstavlja ispravljen rep mačke kada je iznenađena. Navodno, ovakav način obilježavanja smo preuzeli od Egipćana, koji su obožavali ove životinje. Međutim, u starom Egiptu nije postojao nijedan interpunkcijiski znak – oni su postali dio norme književnog jezika na ovom tlu tek u 19. vijeku.
Još jedna legenda nam dolazi iz Rima, koji je kolijevka mnogih legendi. Vjeruje se da znak pitanja potiče od latinske reči quaestio što znači „pitanje“. Ova riječ je u srednjem vijeku skraćivana na qo. Vremenom, slovo Q je pisano preko O, što je dovelo do formiranja jednog znaka.
Međutim, dokazi za ovu tvrdnju ne postoje u srednjevjekovnim spisima.
ALKUIN IZ JORKA
Mnogo vjerovatnija teorija je ona o Alkuinu iz Jorka, srednjevjekovnom piscu i učitelju.
Jednom prilikom, Alkuin je primio poziv od Karla Velikog da se pridruži njegovom dvoru i podučava njegovu djecu. Dok je boravio u Franačkoj, Alkuin je napisao mnoštvo pjesama i knjiga. U to vrijeme je potreba za interpunkcijom bila već očigledna, premda se pisane knjige nisu više samo javno čitale, već su ih čitali i monasi, kojima je odustvo interpunkcije otežavalo čitanje.
Iako je postojao stari rimski sistem koji je označavao pauzu nagomilanim tačkama, on nije mogao da zadovolji sve potrebe, te je trebalo pronaći novo rješenje. Alkulin je za ovu svrhu osmislio punctus interrogatives, simbol koji je trebalo da označi kraj rečenice. Zapravo, ovaj simbol je predstavaljao kukicu iznad već poznate rimske tačke. Alkulinov znak je označavao kraj bilo koje rečenice, sve dok je učenici iz Pariza nisu standardizovali, od kada se ovakav znak upotrebljava samo u rečenicama sa upitnim značenjem. Do tada, „munje“, kako su se nazivali ovi Alkuinovi znaci, transformisale su se u nešto što danas možemo lako prepoznati kao moderan znak pitanja. Do izuma štamparske prese, ovaj znak je već postao simbol pitanja u cijelom zapadnom svijetu. Kada je znak pitanja dospio u arapski svijet, on se prilagodio arapskom pismu tako što su ga okrenuli naopako.
Međutim, definitivan odgovor na pitanje kako je upitnik nastao još nije pronađen. Čip Koukli, istraživač sa Univerziteta Kembridž, 2011. godine pisao je da je u drevnom rukopisu pisanom sirijskim jezikom pronašao prvi znak pitanja upotrijebljen u pismenom izražavanju – dvije tačke postavljene jedna iznad drugeIronično, istorija znaka pitanja (možda) ostaje pod znakom pitanja.
Izvor: Cdm
