Uz njegove vanvremenske pjesme “Plavuša” i “Zbog jedne divne crne žene” odrastale su mnoge generacije. Sklad ljubavi, ljepote i kvaliteta Kićo Slabinac uspio je utkati u sve svoje pjesme. Ono što ih čini posebnim su istinite situacije u kojima je jedan od naboljih interpretatora hrvatske muzičke scene opisivao različite situacije iz svog života.
“Svaka moja pjesma nastala je u određenom vremenskom periodu u različitim razdobljima, situacijama iskrene inspiracije. To su istinite pjesme koje sam ja skladao i čije sam tekstove pisao”, rekao je Kićo.
Ove godine Kićo slavi pedeset godina uspješne solističke karijere koja je počela njegovim povratkom s odsluženja vojnog roka. Godine 1968. učestvovao je u emsiji “Subotom uveče” u kojoj su se mladi talenti borili za svoje mjesto pod zvjezdanim nebom. Tada je i nastala jedna od njegovih najljepših pjesama “Plavuša” kojom se i takmičio.
“Nakon Splitskog festivala kreću svi ostali festivali Opatija, Beogradsko proljeće, Skopski festival… Od svih festivala ne postoji nijedan na kojem bar jednom nisam pobijedio. Trinaest godina sam bio zvijezda u Sovjetskom savezu. Tako sam brusio svoju karijeru. Sljedeće godine će biti final tour u kojoj ću se na neki način oprostiti od svoje publike koja mi je svih ovih 50 godina davala podršku”, kaže Kićo.
U toku svoje pedesetogodišnje karijere dokazao je da je pravi šoumen. Muzičar, pjevač i glumac, sve u jednom. Kićo je 1971. godine bio i na Evroviziji s pjesmom “Tvoj dječak je tužan”, ali ono što nikada neće zaboraviti je božićni koncert davne 1995. godine koji je održao u ratnom Sarajevu.
“Nikada neću zaboraviti božićni koncert koji smo moja grupa i ja održali u okupiranom Sarajevu. Bio je to period 1994. i 1995. godine. To je bio veoma emotivan koncert, bilo je toliko emotivnog naboja da će mi zauvijek ostati u sjećanju i to nikada neću zabaoraviti”, rekao je Slabinac.
I pored velike karijere, mnoštva nastupa i žena koje su ga obožavale, Kiću je nedostajalo samo jedno – miran porodičan život. Sreće u ljubavi nije imao, a od 1989. godine, kada se nakon 12 godina braka razveo od svoje supruge, nikada više nije upolovio u bračne vode.
“Moja zabluda je bila u tome što sam mislio da su sve žene kao moja majka i sestra. Međutim, kasnije shvatiš da je žena zapravo prirodni neprijatelj muškarca (smijeh). To su dva različita svijeta koja se na neki način upotpunjavaju. Brak bi trebalo da bude život pun kompromisa i razumijevanja. Teško je biti u braku s ljudima kao što sam ja, s profesijom kao što je moja, gdje se puno putuje, svake godine sam bio po dva mjeseca u Sovjetskom savezu, onda mjesec u Australiji, mjesec u Americi, onda opet za vikend putovanja. Moja supruga i ja smo se razveli ’89. godine zbog tih loših stvari koje su uticale na naš brak”, rekao je Kićo.
Naglasio je da je u takvim trenucima najbitnije da djeca ne ispaštaju.
“Kad se već takvo nešto dogodi, uvijek kažem da se treba truditi da što manje stradaju djeca, da što manje ega bude u tome svemu, da bude što manje rasprava o tome ko je pobijedio, a ko izgubio, jer izgubili su svi rastavom braka, i onaj ko je potegao rastavu, i onaj koji je gubi, i djeca koja su ni kriva ni dužna. Moja bivša supruga i ja se srećemo i razgovaramo i mislim, Bože moj zar se mi nismo mogli dogovoriti, ako već ne ide da se odvojimo od postelje i od stola, da svako živi svoj život, ali da na neki način niko nikoga ne kompromituje i da zbog djece ostanemo zajedno bar dok ona ne porastu. Pa onda svako na svoju stranu”, rekao je Kićo i dodao da mu je drago što su njegovi sinovi Ivan i Pavao u muzici.
Njegov stariji sin Pavao Slabinac svira gitaru i klavir, pored toga radi kao ton majstor na HRT-u.
“Drugi sin Ivan je bubnjar i to izvrstan. Međutim, s obzirom na to da se danas od estrade ne može dostojanstveno živjeti, on radi i kao medicinski tehničar u jednoj bolnici u Zagrebu, a vikendom svira. Sada je počeo i da pjeva. Ja mu ne pomažem. Rekao sam mu, ako te publika prihvati pjevaj, ako ne, odustani”, iskren je Slabinac.
Izvor: klix.ba
