Riječi legendarnog glumca su suština života.

Ostao je upamćen po brojnim ulogama, ali i blagoj naravi. Legenda srpskog glumišta, Ljubiša Samardžić je preminuo 8. septembra 2017. godine posle duge i teške bolesti.

Poslednjih godina rijetko se pojavljivao u javnosti. U decembru 2016. primljen je u Klinički centar Srbije, gdje je imao operaciju na mozgu, nakon čega je pušten na kućno liječenje.

Vijest o njegovoj smrti je pogodila mnoge. Ljubiša Samardžić je važio sa dobrog čovjeka blage naravi, kojeg je publika voljela, a kolege poštovale.

Ostale su upamćene, i dan danas se prepričavaju riječi koje je izgovorio u jednom intervjuu 2015. godine. Kada su ga pitali šta je to najvažnije u životu, ovako im je odgovorio:

“Biti čovek. Onaj koji ima riječ. Koji brani istinu i pravdu. Sjetite se da Biblija počinje riječima: “U početku bješe riječ” “, rekao je on. I zaista, o ovome treba razmišljati i voditi se njegovim riječima.

U istom intervjuu osvrnuo se i na svoj život i karijeru i rekao:

“Odrastao sam u čestitoj rudarskoj porodici, rano ostao bez oca, divio se majci, “tigrici”, koja nas je izvela na put sa mizernom rudarskom penzijom. A bilo nas je troje dece. Iz takvog djetinjstva shvatio sam da sirotinja nije najstrašnija stvar koja može da se desi u životu. Kako sam rastao sa svakodnevnim dramama kraj rudnika i kada su zlohudne sirene najavljivale zlo u jamama, bio sam opčinjen etikom, dobročinstvom i solidarnošću rudara i ubrzo sam shvatio smisao opstanka u životu. Na veliku sreću, ubrzo sam sreo svoju suprugu Miru, kojoj dugujem zahvanost za čestitost, instinkt i nesvakidašnju inteligenciju.”

Izvor i foto: Kolektiv.Me

Tekst objavila: Ljilja Brajković