Sarat Mounh je bio bivša desna ruka Anđeline Džoli u Kambodži, on je holivudskoj zvijezdi pomogao da lakše završi proces usvajanja dječaka Madoksa, tako što je postao njegov otac. On sada za medije otkriva kako je glumica izabrala svog sina od stotine siročadi u zemlji.
Madoks sada ima 20 godina i srećan život, zbog čega je Saratu Mounhu veoma drago.
Anđelina se suočila sa birokratskom glavoboljom pri usvajanju dječaka 2002. godine i zamolila je Sarata da joj pomogne tako što će se predstaviti kao otac djeteta u sudskim dokumentima za usvajanje. Madoks je bio naveden kao njegovo treće dijete.
Pošto je državljanin Kambodže, riješio je mnoge pravne probleme sa kojima se Anđelina suočila kao strankinja, pogotovo jer je vlada u to vrijeme smanjila međunarodna usvojenja zbog trgovine bebama.
“U svijetu postoji mnogo djece kojima je potrebna njega, potreban im je bolji život. Do tada je htjela da bude majka, ali je mislila da je bolje biti majka nekoj bebi kojoj je prijeko potrebna dobra njega. Zato se odlučila za Madoksa, a ne za biološku bebu. To sam čuo od nje, pričali smo o svemu”, kaže Sarat.
“Bio je pametan, oštar, inteligentan, ljupko dijete, koje se ljudima smiješilo više od bilo koje druge bebe. Još uvijek se sjećam njegovog nasmijanog lica. Koliko sam je razumio, kada je posjetila sirotište i vidjela Madoksa, on joj se nasmiješio i ustao, umjesto da je plakao kao i sve ostale bebe. Nasmijao se baš njoj, to ju je dirnulo u srce, zato je izabrala Madoksa”, nastavlja on.
Sarat ne žali što je pomogao Anđelini tako što je usvojio Madoksa, pa je glumica onda iznova usvojila dječaka od njega. Postali su prijatelji.
Sada se nada da će Anđelina održati obećanje da će Kambodža uvijek biti dio Madoksovog identiteta.
“Narod Kambodže je ponosan i srećan što Madoks živi u višoj klasi. Mnogi drugi nemaju tu priliku. Voljeli bismo da se vrati i razumije svoju kulturu. Odrastao je u savremenom svijetu, pa ako bi mogao da vrati nešto svom narodu, to bi bilo veoma lijepo. Ako bi mogao da nauči o svom nasleđu i kulturi, kako je došao u sirotište – što je užasan dio njegovog ranog života. Mogao je da postane ulično dijete, mnogi od njih zapadnu u zavisnost od droga, duvaju lijepak. Sistem sirotišta u Kambodži nije dobro upravljan, mnoga djeca nisu zaštićena, donatorski novac rješava samo dio problema, a vlada ne radi ništa. On je srećan dječak u poređenju sa mnogim, mnogim drugim u Kambodži. Bilo bi lijepo da se vrati i pomogne zajednici”, smatra Sarat.
On ne zna da li su roditelji dječaka živi, a sam je pobjegao iz Kambodže prije tri godine u Toronto.
Izvor i foto: Ljilja Brajković
