“Iskreno, ne vidim zašto bi bilo ko mislio da je specijalan. Osim što je plitkoumno, to je i krajnje nepristojno. Svi smo važni i jedinstveni. Tako sam vaspitan”, rekao je u intervjuu za “Politiku” Slavko Štimac, velikan srpskog i jugoslovenskog glumišta.

Njegove uloge u kultnim ostvarenjima “Ko to tamo pjeva”, “Sjećaš li se Doli Bel”, “Čudo neviđeno”,”Varljivo ljeto”,”Braća po materi” su zaštitni znak jugoslovenske kinematografije u njenom vrhuncu – osamdesetih godina prošlog vijeka.

Iako rijetko daje intervjue i izjave za medije, Štimac je u razgovoruu za “Politiku” govorio o aktuelnom projektu – predstavi “Da krenemo ispočetka”, po drami savremenog francuskog pisca Erika-Emanuela Šmita.

“Aleksandar je čovjek koji susreće sebe samog iz vremena kad je bio četrdeset godina mlađi. U miješanju dva vremena događa se niz duhovitih i emotivnih scena u kojima on preispituje odnos s osobama koje su imale najvažnije mjesto u njegovom životu”, kaže Štimac o ulozi u predstavi koja se izvodi u zemunskom Madlenijanumu.

Iako je nezamjenljivi dio jugoslovenske glumačke scene, Štimac decenijama važi za skromnog čovjeka. Na pitanje zašto sebe nikad nije smatrao važnim, glumac je rekao:

“Iskreno, ne vidim zašto bi bilo ko mislio da je specijalan. Osim što je plitkoumno, to je i krajnje nepristojno. Svi smo važni i jedinstveni. Tako sam vaspitan”.

Štimac je otkrio i koja su njegova vjerovanja i stremljenja u trenutku u kojem živimo.

“Pokušavam da razumijem situaciju oko sebe. Da ostanem priseban u ovom, slobodno mogu reći, čudnom vremenu”, kaže glumac.

On se osvrnuo i na “novu normalnost” i podijelio sa javnošću kako gleda na našu stvarnost.

“Mi smo ti koji utičemo na stvarnost. Čovjek je socijalno biće i usmjereni smo jedni na druge. Važno je da ne izgubimo solidarnost, ljudskost”, zaključio je.

Izvor i foto: Cdm

Tekst objavila: Ljilja Brajković