Nezadovoljstvo situacijom na domaćoj pop sceni i želju da zakorači u svijet koji je znatno bliži njenom muzičkom senzibilitetu pjevačica Andrea Demirović implementirala je u singl “Pamti” 2017. godine, potom i montevizijsku numeru “Ja sam ti san” dvije godine kasnije, a nakon identičnog vremenskog razmaka u etru je i novi singl “Igra”, još jedan Andrein pokušaj da okrene leđa sveprisutnoj monotonoj formi i “zagrli” napredak. Stanje na crnogorskoj pop sceni, konstatuje Demirović na početku razgovora za Vikend novine, nažalost, nepromijenjeno je već više godina, pa “Igra” nastavlja identičnom stazom koju su utabale pomenute pjesme.

“Osjetila sam da je došao trenutak za neku vrstu zaokreta, za svježiji i moderniji način razmišljanja u muzičkom izrazu. Ono što je u svijetu mejnstrim, kod nas je alternativni pop. Singlovima ‘Pamti’ i ‘Ja sam ti san’, čini mi se, uspjela sam da se primaknem tom malo drugačijem, ali jednako kvalitetnom, modernom zvuku. ‘Igra’ se savršeno nadovezala na tu putanju, a monotonu formu izbjegla je samim tim što nema klasičnu strukturu strofa-refrea Autorski je veoma zrela, pomalo mračna U vrlo intimnoj atmosferi priča tužnu ljubavnu priču”, objašnjava Demirović.

U “IGRI JE SUŠTINA

Pjevačica je kroz dosadašnji tok karijere pažljivo birala autore kojima ukazuje povjerenje. Iako je na prvu loptu djelovalo da ideje koje bi se uklopile u viziju pomenutog zaokreta Demirović ne može pronaći na domaćem terenu, put ju je odveo do studija Bojana Jovovića, člana nekadašnje grupe No name i autora koji je pažnju domaće javnosti skrenuo saradnjom sa Aleksandrom Radović.

“Bojan je veoma talentovan mladi čovjek. Raduje me njegov regionalni uspjeh i mišljenja sam da će se za njega kao autora i producenta tek čuti. Bio je upućen u moja prethodna dva singla. Kada mi se javio, samo je rekao- imam pjesmu za koju mislim da ti možeš da je razumiješ. Do tog trenutka sam, kada se radi o pjesmama modernije produkcije, sarađivala sa inostranim autorima, ali sam bila radoznala šta je to Bojan uradio, tj. na koji način me on to ‘vidi! Poslao je demo i ja sam istog trenutka osjetila da je ‘Igra’ moja pjesma. Srećna sam što sam usred Podgorice pronašla sjajnog saradnika koji razmišlja na svjež i moderniji način od onoga na šta smo navikli od domaćih autora” pohvalila je Demirović “novog” kolegu.

Nažalost, sve više domaćih izvođača spas traži u autorima iz regiona, a generalno je zaključak da Crnoj Gori zaista nedostaje svježa krv. No, primjer Demirović i Jovovića dokazuje da nije sve tako sivo.

“Nažalost, veoma mali broj domaćih izvođača uopšte bilo šta snima. Najiskrenije bih voljela da nije tako i da naša scena već jednom oživi. Jer, potrebno je svima da imamo konkurenciju. Potencijal imamo. Prva sam za to da se domaćim ljudima na prvom mjestu pruži prednost, ali kod nas imamo problem i sujete i momenta da svi, ipak, bolje od tebe znaju šta ti je pametnije da snimiš. Žele da te uklope u neke svoje kalupe”, priča Demirović.

“Igra” je samo pokrenula lavinu, a pjevačica nam je slikovito objasnila razliku između domaćeg i inostranog pristupa i čuvenu parolu uvijek više cijenimo ono što dolazi van granica, pa tek onda “bacimo” pogled na domaću ponudu.

“Kada strancu kažem da mi se ponuđena pjesma ne dopada i da mislim da nije za mene, on se ne naljuti i ne uvrijedi, već mi ponudi drugu pjesmu. Toliko je jednostavna. Vjerujem da je saradnja sa Bojanom tek počela, savršeno se razumijemo bez puno priče i već radimo na novom projektu. A kada već pominjemo da se više cijeni ono što dolazi van granica, moram da istaknem da je, ipak, to vidljivije kada govorimo o izvođačima. Naš je usud da smo skoro pa uvijek predgrupa izvođačima koji dolaze sa strane. Zaista bi nam dobro došao kolektivni reset”, smatra pjevačica.

Da nemamo uvid u spot, na prvo slušanje ne bi bilo lako prepoznati daje riječ o pjesmi Demirović, pošto je primjetno da je i u polju vokala povukla neke eksperimentalne poteze. Konkretno zbog”Igre” se spustila u niži registar.

“Super mi je to što sam iskoračila iz zone komfora u svakom smislu. Bila sam skeptična kako ću da zazvučim u nižem registru, ali dopao mi se taj intimniji ton koji smo na taj način uspjeli da dobijemo. Nisam od tih koji vole da koračaju samo dobro poznatim stazama, volim da eksperimentišem i da se igram. U tome je sva suština bavljenja muzikom. Onog trenutka kada mi postane dosadno, prestaću i da pjevam i da stvaram”, iskrena je Demirović.

Ukoliko je saradnja sa Jovovićem za mnoge bila iznenađenje, u dijelu ekranizacije nije bilo toga. Potpis Zorana Markovića Zonja u polju scenarija, režije i produkcije postaje nezaobilazna karika Andreinih spotova i toliko pominjanog novog poglavlja u karijeri. Slikom nas, ovog puta, vode u prošlost, što je zbog mnogih aspekata vrlo zahtjevan poduhvat, a nije izostala Zonjova prepoznatljiva kreativnost, koja se sada ogledala u borbi između aktera.

“Vjerujem da bi Zonjovi spotovi bili još kreativniji i čudnovatiji da ima na raspolaganju veći budžet. Mi zapravo imamo vrlo malo novca da vizualizujemo pjesme, ali on nekako uspijeva da sa dobrim idejama i odanim saradnicima podigne nivo produkcije visoko. Drugačija priča, sjajna crno-bijela fotografija za koju je bio zadužen Miodrag Marković i vrlo uvjerljiva scena borbe, sigurno su ovog puta napravila razliku čak i u odnosu na većinu regionalnih muzičkih spotova. Recimo, baš ta scena borbe je toliko bila realna da je jedan od glumaca poslije snimanja morao ići u Hitnu pomoć na ušivanje i da primi antitetanus vakcinu”, prisjeća se pjevačica detalja sa seta.

Numera bez spota danas maltene ne postoji. Naše TV stanice i dalje su više naklonjene emitovanju svega osim domaćih proizvoda, čast rijetkim izuzecima. A kada se spotovi domaćih autora ne “vrte” na našim televizijama, onda ne postoji ni entuzijazam za snimanje bilo čega novog, poručuje Demirović.

“Nemaju motiv ni sponzori da podrže takve akcije, jer njihov logo neće biti vidljiv. Naravno da sam razočarana, jer život spota traje maltene onoliko koliko i TV gostovanja povodom njegove promocije. Tu nam ostaje onda ogromni internet, u kom se informacija lako izgubi u gomili svega i svačega. Uz koncentraciju koju publika ima kao prosječan kineski slavuj, spotovi tu imaju proboj samo ako iza njih stoje jake izdavačke kuće ili novac, pa da se ‘bustuje’ po društvenim mrežama”, zaključila je Demirović.

“Proljeće” je ljubav, a ne provokacija

Pod okriljem autorskog projekta Momčila Zekovića Zeka, Andrea Demirović i Bojan Jovović imali su priliku da skupa probiju led i prije premijere “Igre”. Naime, u čast 15 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore Zeko je napisao numeru “Proljeće” i pomenutom dvojcu ukazao povjerenje da vokalno “iznesu” zahtjevan poduhvat – imajući u vidu njegovu pozadinu. Svega nekoliko dana nakon premijere, Bojan i Andrea otpjevali su numeru i na Ivanovim koritima, tokom proslave pomenutog jubileja, a publika ih je maltene nadjačala, što govori o uspjehu. Demirović je poželjela da “Proljeće” spoji pocijepanu Crnu Goru.

“Čitav projekat ‘Proljeće’ je veoma emotivan i snažan. Muziku i tekst koji nosi snažnu poruku prati Bojanova i moja emotivna interpretacija, a čitavu priču je obogatio isto tako emotivan i snažan spot, pun simbolike. Očekivali smo da će publika lijepo reagovati na iskrenu emociju, ali ono što se desilo samo dva dana nakon premijere pjesme prevazišlo je sva očekivanja. Ponosna sam što se ta naša emocija ‘prelila’ na ljude i što je pjesma već među njima, što je osjećaju svojom. Pjesma je rodoljubiva, u njoj pjevamo o ljubavi prema domovini. Nema provokacija niti loših namjera. Ako vam kažem da znam da ljudi koji imaju suprotne političke stavove od mojih pjevaju od srca ‘Proljeće’, onda možda stvarno ima nade da se spojimo u ljubavi prema našoj državi i svim njenim simbolima”, tvrdi Demirović.

Dio publike je kroz ovu numeru u pjevačici prepoznao novi kvalitet, a dio ju je već svrstao u one koji su se, kako kažu, “prodali zbog politike”. Kako pomiriti te dvije krajnosti?

“Lagala bih kada bih rekla da nisam očekivala da ću čuti i takve reakcije i zlonamjerne komentare. Nemam potrebu da mirim te krajnosti, samo ću reći da mi je žao pojedinaca koji nemaju taj osjećaj pripadnosti, pa samim tim ne mogu ni da razumiju da ljubav prema domovini nema cijenu. Ta ljubav ništa ne košta. I da, može da se voli bez ikakvog interesa”.

Izvor i foto: Cdm

Tekst objavila: Ljilja Brajković