Posljednja scena filma Druk (u engleskom prevodu Another round) nije simpatičan mim ili neka nova verzija čuvenog plesnog skoka iz Prljavog plesa. Ona je finiš kompleksne priče koja te zasmije dok ti suze pune usta.

Glavni glumac Mads Mikelsen i režiser filma “Another round” Tomas Vinterberg teško da su mogli da zamisle da će sve što su ispričali u ovom remek-djelu, ljudi svesti na Madsov ples u finalnoj sceni. Ples je maestralan kao i ta scena, ali je samo dio slagalice u koju na neki simboličan način savršeno staje cijela godina za nama.

Bubnjar Metalike Lars Ulrih rekao je da mu je ovo najbolji film 2020. jer se bavi “univerzalnom temom krize srednjih godina, prijateljstvom, odnosima, time koliko cijeniš sam sebe i eksperimentu”.

Eksperiment je ujedno centralni motiv koji podstiče glavne likove da u svoju učmalu svakodnevicu ubace malo uzbuđenja i radosti. Četvorica profesora u srednjoj školi, inače prijatelja, odluče da svaki dan konzumiraju alkohol ne bi li istražili kako će to uticati na njihov društveni i profesionalni život. Sva četvorica su dotle mnogo nesrećniji nego što žele da priznaju sebi i drugima. Premisa Homera Simpsona da je alkohol uzrok i rješenje svih životnih problema se savršeno uklapa u ovakav siže. Alkohol je naravno, samo vrh ledenog brijega.

Pišući scenario sa Tobajasom Lindholmom, Vinterberg je modelovao dramu koja predstavlja najbolje i najgore u ljudskoj prirodi. Njegovi likovi ne biraju uvijek najbolji put i povremeno nas ostavlja da sami razmislimo šta su izabrali, ali daje nadu da iskupljenje postoji.

Režiserska Vinterbergova ruka je genijalna, ali ovaj put diskretna jer je na samom početku snimanja ovog filma doživio ličnu tragediju. Njegova ćerka Ida, koja je u filmu trebalo da igra ćerku Madsa Mikelsena, poginula je u saobraćajnoj nesreći. Plan je bio da se sve snima u njenoj školi, ali četvrtog dana snimanja su mu javili da je više nema. Imala je 19 godina. Poslije njene sahrane se vratio na set jer je, kako je kasnije rekao, znao “da ona ne bi željela da odustane”. U danima kad je bio izlomljen bolom, dirigentsku palicu preuzimao je Tobajas Lindholm.

Mikelsen, kao i uvijek, savršeno boji svaku osobinu svog lika uprkos čeličnom izrazu lica koji kao da je uklesan u stijenu. Nije srećan, ali to je prihvatio kao normalno stanje, zadatost iz koje se ne može. Kad suprugu u jednoj sceni pita: “Jesam li ti dosadan”, počinje njegov “oporavak” pun uzleta i padova. Da biste katarzu posljednje scene shvatili ili bar doživjeli kako treba, treba ispratiti cio njegov put u sat i 57 minuta filma. Mikelsen ne pleše da vas zabavi, on pokušava da očuva goli život, onaj koji se na kraju ponovo raspada.

Ukoliko ste se pitali da li su glumci na setu bili pijani da bi bili toliko divno vjerodostojni – Vinterberg je zabranio piće dok se radi, što su svi poštovali.

“Ne možeš da izdržiš to od 12 do 14 sati”, rekao je Mikelsen. Ipak, dok su uvježbavali scene, pilo se, otkrio je režiser.

“Do 0,8 procenta je kao normalna gluma. Kriješ ono što treba da pokažeš. Pretvaraš se da nisi pijan. Ali poslije toga se sve pretvara u tragičan balet koji se lako preglumljava. Zato smo vježbali i vježbali i vježbali”, rekao je on. U toku priprema su analizirali i ruske videe na Jutjubu u kojima Rusi ljušte vodku, a Mikelsen je bio zapanjen.

“To je ludo, koliko se napiju. To je bilo jako inspirativno. Stalno smo gledali jedni u druge, moraš to da uradiš kako treba”, zaključio je.

Posljednji dan snimanja vratili su se u Idinu učionicu.

“Bio je predivan sunčan dan”, rekao je Vinterberg, a glas mu je konačno zadrhtao dok se prisjećao.

“Tamo je bilo mnogo đaka i cijela filmska ekipa. Osjetio sam kombinaciju neopisive boli i ljubavi”, rekao je.

Danas, kad pogleda film, emocije su i dalje tu.

“Svi moji prijatelji su mi pomogli. To vjerovatno zrači i na ekranu. Mislili smo da je jako važno da snimimo film koji veliča život”, zaključio je Vinterberg.

Izvor i foto: Cdm

Tekst objavila: Ljilja Brajković