Da vidimo ko je koja generacija? Ko i kako pamti kultne dječije emisije? Recept ne djeluje toliko komplikovano: interesovanja djece, pitanja i odgovori, najbolji glumci, književnici i drugi profesionalci i, naravno, ljubav prema djeci kao prioritet.

“Pitate li svoje roditelje ko med pravi, gdje se žito melje? Da li vam je neko dosad rekao gdje hljeb raste, gdje izvire mlijeko? Sve što vidiš, i voda i trava, sve je ovo selo Nepričava, bijele kuće i bijeli oblaci, sve su ovo pravi Nepričavci. Nepričava nije selo glavno, al’ je lijepo, prosto nepričavno. Tu se ljudi zdravo mnogo zdrave i pričaju priče iz Nepričave!”

Upravo ovom pjesmom Dobrice Erića, koju su komponovali braća Vranešević, počinje svaka epizoda emisije za djecu snimljene prije 37 godina “Priča iz Nepričave”.

Riječ je o jednoj od najboljih serija za mališane ikad snimljenih na ovim prostorima, a dešavanje je smješteno u okolinu Lajkovca. Nisu je s pažnjom gledali samo mališani, već sve generacije.

Danas je naravno skroz drugačija priča, dijele se virali i bindžuje, ali je nemoguće ignorisati pitanje šta od svega ostaje u dječijim srcima i glavicama.

“Priča iz Nepričave” je počela u oktobru 1983. godine i ostala upisana u svima koji su je godinama kasnije gledali, prije svega jer je govorila jezikom naroda. S jedne strane je ljudima iz grada približavala selo, dok je vrijednim ljudima sa sela donosila obrazovanje na imanja.

Scenario i režiju potpisao je pokojni Aleksandar Antić, koji je osmislio seriju u kojoj raspričani, oštroumni i vispreni seljak, koga je glumio Zoran Radmilović i mlada učiteljica Milena Dravić, gledaoce vode kroz Nepričavu kod Lajkovca, upoznajući ih sa danas gotovo zaboravljenim životom na selu, tijesno vezanim sa prirodom.

U svakoj epizodi saznavalo se ponešto o seoskom životu i radovima na njivi – šta je motika, od čega se sastoji bunar, čemu služi fenjer, predstavljaju se instrumenti – harmonika, gusle, violina, drombulje…

U Nepričavi se i danas živo sjećaju vremena kada je pune dvije godine u njihovom selu snimana serija. Sa glavnim glumcima, naročito Zoranom Radmilovićem, mještani su se toliko saživjeli da su ga doživljavali kao rod rođeni. Milena i Zoran postali su jednostavno – Nepričavci.

Objašnjavao je, iz epizode u epizodu, nadahnuto Zoran Radmilović koji su djelovi vodeničkog kola, ili bunara, kako se klepa sjekira, otkiva kosa… Milena Dravić, kao učiteljica, postavljala je djeci razne pitalice, zagonetke, govorila kako treba da se ponašaju u raznim situacijama…

Kroz sve djecu su vodili najbolji glumci tog vremena odnosno naši legendarni izvođači, pa je nemoguće ne zapitati se da li bi i u tom kontekstu danas bila ista situacija. Da li bi se u slučaju stvaranja emisije za djecu pozivali isključivo najbolji?

Govorili su djeci i o tome da je komšija najvažniji svakome, da se ne stvara za dan-dva, već se gaji kroz godine međusobnog pomaganja, povjerenja, kao i da se drva za ogrijev spremaju još dok se vrapci igraju u prašini, a da seljaci svakog jutra prvi pogled upiru u nebo, cijelog života.

Kultna emisija je prije sedam godina ponovo emitovana na Radio televiziji Srbije i Milena Dravić tada nije krila oduševljenje što su i nove generacije mogle da uživaju u tom, i po njenom mišljenu, kvalitetnom programu.

“Nevjerovatno je koliko gledalaca danas prati reprizu “Priča iz Nepričave”, iako je od njenog prvog emitovanja prošlo trideset godina”, rekla je tom prilikom jedna od najvećih naših glumica.

“Na ulici mi svakodnevno prilaze ljudi, ali i djeca, oduševljeni serijom. Šteta je, međutim, što mnoge generacije u djetinjstvu nisu imale priliku da uživaju u “Pričama iz Nepričave” i da, gledajući ovu seriju, mnogo toga nauče”.

Jasno je da današnje generacije ne da nemaju izbor, već teško da imaju ikakav program poput ovog.

Mislite li da djeca danas ne bi imala sluha za ovakve sadržaje? Ko je odgovoran što ih nema? Pitanja se nižu, a činjenica da je ogromna želja za kvalitetnim televizijskim programom, prije svega za najmlađe, daje ključne odgovore.

Uostalom, toj želji najbolji su svjedok pregledi epizoda “Priča iz Nepričave” na Jutjubu, kojih ima na desetine hiljada.

Izvor i foto: Cdm

Tekst objavila: Ljilja Brajković