Ivana Banfić: U molitvi sam pronašla mir

Ivana Banfić, jedna od najpoznatijih predstavnica hrvatskog “dance” pokreta, napisala je knjigu pod nazivom “Devedesete”.

Pitko štivo daje prikaz karijere jedne pjevačice – od djetinjstva sve do danas. Prolazi kroz bolje i teže faze karijere i privatnog života.

Pjevačica je, nakon promocije svoje knjige, u intervjuu za hrvatsko izdanje magazina “Gloria”, pričala o svom životu, drugačijem pogledu na svijet, ali se dotakla i najtežih perioda koji su sada već iza nje.

Pjevačica u svojoj knjizi piše, između ostalog, o devedesetim godinama prošlog vijeka. Prisjetila se ratnog perioda i priznala da je tokom pisanja svog štiva nekoliko puta grcala u suzama.

“Bilo je tih trenutaka kada bih se ja otvorila i ušla u taj dio sebe… Bilo je suza i grcanja, bilo je svega. Kad pogledam iza sebe, shvatam da smo tu muziku radili u ratu, u najružnijem periodu. Nama mladima, od svega 20-ak godina, bilo je zaista teško. Mlad si, želiš živjeti u svojevrsnoj renesansi, a oko tebe rat. Danas sam zahvalna što sam živa i zdrava. To je bilo teško, bilo je teško prisjetiti se toga”, rekla je Ivana.

Ime Roberta Magića prisutno je kroz skoro čitavu knjigu, a radi se o čovjeku koji je bio Ivanin dugogodišnji menadžer i bivši suprug.

Danas su u dobrim odnosima pa ga je pozvala i na promociju knjige.

“Zajedno smo stvarali i radili, kao prst i nokat, od moje 15. i njegove 16. godine. To je veliki životni period. Shvatila sam da smo imali nekakav zajednički zadatak i kada smo ga završili, tada smo se rastali”, iskreno je priznala pjevačica koja je razvod zatražila na svoj rođendan davne 2005. godine.

“Bilo je jako teško presjeći tu pupčanu vrpcu, ali bio je to dio odrastanja. Oboje smo to osjetili, da idemo dalje, da smo završili. Bilo mi je teško, ali tako je to trebalo biti”.

Ivana se nakon razvoda i teške saobraćane nesreće koju je preživjela, okrenula duhovnosti i zaliječila neke davno dobijene rane.

Kako je hrabro nastavila život dalje, Ivana Banfić je pronašla ljubav svog života, Kruna Ladišića.

Tajno su se vjenčali i željeli da postanu roditelji. Prva trudnoća Ivani, koja je tada već godinama žudjela za djetetom, nije prošla dobro. Imala je spontani pobačaj.

“Bilo je tužno, bolno prihvaćanje svega toga, ali ja sam borac i prihvatila sam sve što se dogodilo. Isplakali smo se, otišli na hodočašće do Marije Bistrice. Pješačili smo 64 kilometra i tamo sam zapalila svijeću za tu malu dušicu. U molitvi sam pronašla mir”, s tugom u glasu sjeća se Ivana.

Ubrzo je stigla sreća u vidu njenog sina Jana.

“Suočila sam se s drugom trudnoćom, a potom i velikim strahom da se ne ponovi isti scenario. No, evo ga, hvala Bogu, živ je, zdrav, srećan i veseo. Srećna sam i zahvalna na tom velikom daru”.

Izvor i foto: Cdm

Tekst objavila: Ljilja Brajković