Muzička diva Josipa Lisac očekuje koncert u regionalno prestižnom Sava centru u Beogradu 14. februara na Dan zaljubljenih i na njen 70. rođendan.

Tokom višedecenijske karijere za Josipu je bila i ostala “apsolutno najljepša muzička saradnja i život sa Karlom Metikošem” (1940-1991), koji je za nju napravio “najljepše pjesme koje žive i danas”, i antologijski album ‘Dnevnik jedne ljubavi’ (1973), a sve ove godine trajanja za nju su potvrda da je “uvijek bilo najteže napraviti unikat od sebe”.

“Nije bilo lako, ali zašto bi bilo lako? Treba biti teško da bi se uspjeh isklesao. Željela sam imati svoj unikatni put i opstati na tom putu. Život je vječita borba i traži borce. Istrajanost da ne odustaneš od toga što si zamislio, jer realizovati svoje zamisli je najteže. Treba se okrenuti sebi, ispitati ko si, što si, što želiš, da li stojiš iza toga što radiš i stvaraš. A što je teže biću još jača. Treba hrabrosti, sve vrijeme si u riziku. Da napravim nešto da se svima svidi? Pa to je strašno!”, rekla je Josipa.

Već od samih početaka pjevačke karijere, od kojih se rado prisjeća nastupa sa grupom O Hara 1967. godine u Domu omladine Beograda, Josipa kaže da je shvatila da će “imati drugačiji tempo” od drugih, u cilju da istraje na sceni. Do danas Josipa je ostala unikatna i svoja – vokalno superiorna, specifičnih interpretacija i nekonvencionalnog stila, što se i sada može čuti uživo dok pjeva bezvremene hitove kakvi su “Magla”, “Hir, hir, hir”, “Gdje Dunav ljubi nebo”, “Boginja”, “Danas sam luda”…

“Kroz sve ove godine brojnih aplauza nisam doživjela neke padove, jer nisam letjela kroz euforiju. Uspjeh je da postojim. Neko odjednom postane slavan i onda sve brzo se ugasi. Ako mi je darovan talent moram raditi na tome i itekako se potruditi da ga opravdam. Bez lažne veličine – imam svoje ime i prezime. I to je najjače, to otvara vrata. I kao takva ponovo sam ona djevojka iz Doma omladine koja mašta, sanjari i veseli se. I svaki put je moja odgovornost pred publikom sve veća”, kaže Josipa.

Izvor: Cdm