Džez pjevačica, kompozitor i tekstopisac Lena Kovačević nedavno se po prvi put oprobala kao glumica u filmu “Nije loše biti čovjek”, čiji scenario i režiju potpisuje njen otac Dušan Kovačević.
U ovom ostvarenju, koji je adaptacija pozorišne predstave “Kumovi”, Lena tumači Izabelu, posebnu damu koja će biti uzrok važnih događaja priče.
“Moja uloga je zapravo sasvim bliska mom pozivu jer igram muzičara. Nikada nisam željela da postanem glumica (i mada je moj kum Bora Todorović u vrijeme moje srednje škole zaista navijao za to), ali jesam priželjkivala godinama ulogu na filmu u kojoj se mogu osjećati udobno i raditi ono što najviše volim, a to je muzika. U posljednjih nekoliko godina sam imala pozive od divnih reditelja i prijatelja da igram u serijama koje su danas izuzetno gledane i voljene i zahvalna sam im na tome, ali to nisu bile uloge za mene, tako da je ovaj film na neki način ostvarenje i mojih želja da budem gotovo dio mjuzikla. Ovaj film na neki način i jeste, s obzirom na to koliko je muzika veliki i važan dio ovog filma. Bajaga je radio kompletnu muziku, uključujući sjajne songove koje pjevamo Gordan Kičić i ja, i odvojeno i kao duet, zaista sam uzbuđena povodom onoga što tek treba da podijelimo sa publikom. Iz prve ruke znam koliko truda, napora, ljubavi i kreativnosti je satkano u ovaj projekat još od prije mnogo godina kada se o filmu samo govorilo. Gotovo da se iznova zaljubljujem u tu vrstu kreativnog procesa. Isti je kao u muzici, osim što priznajem, s obzirom na to da dolazim iz porodice filma i pozorišta, da je proces samog nastajanja filmskog djela toliko komplikovan i težak. Premijera se očekuje u Srbiji na jesen 2020, dok se nadamo premijeri u svijetu neposredno prije toga”, kaže Lena.
Kaže da je srećna zbog ekipe glumaca sa kojom je sarađivala, a da otac nije bio zahtjevan na setu.
“Imala sam fantastične partnere, Gordana Kičića i Andriju Miloševića, koji su svojom duhovitošću, znanjem i talentom zaista učinili da se osjećam kao dio ekipe. Ekipa filma je, što bi se reklo – Barselona: Vojin Ćetković, Branka Katić, Nenad Jezdić, Žika Todorović, Hristina Popović… Svi oni, a posebno Gordan, vole muziku, pa smo imali brdo zajedničkih tema i nekako je sve to pomoglo da za trenutak svoju profesiju mogu na drugi način da vidim na kameri. Što se tiče same režije i rada na filmu, mislim da je tata baš zbog tog odnosa bio vrlo direktan i otvoren, nije bio strog, ali recimo da smo, s obzirom na to koliko se poznajemo, mogli lako da pričamo o svemu. Ja sam stidljivija po prirodi i za mene je muzika i tekst koji pjevam nekako sav moj svijet unutrašnji, a sada su postojali dijalozi koji je trebalo da postanu moji i zahvaljujući sjajnoj cijeloj ekipi, zaista su postali moji”, otkriva lijepa umjetnica.
Izvor: Cdm
